Znanstvenici koji proučavaju ljubljenje nisu sasvim sigurni zašto su se ljudi uopće počeli ljubiti. Kako i kada?

Najvjerojatnija je teorija da ono proizlazi iz pradavnog majčinog načina hranjenja, kada su majke svoje bebe hranile prožvakanom hranom, često usta na usta štoviđamo i kod primata.

Ali - to je vrijeme odavno prošlo. Od kuda onda to ljubljenje koje danas ima tako veliku ulogu u socijalnom povezivanju i bliskosti određenih ljudi s određenim ljudima. 

Ima li to veze s onim bebastim ponašanjem, da sve što prime u ruku odmah prinose svojim ustima na provjeru ili je nešto drugo razlog zbog kojeg se ljudi ljube.

O tome se nedavno naširoko raspisala Divine Caroline, jedna od autorica portala Your Tango.

Od kud ljubljenje, kako se ljubimo, koliko se ljubimo ... pa ako vas zanima evo nekoliko riječi na tu temu.

Ljubljenje koje povezujemo s romantičnim udvaranjima može nam pomoći da odaberemo osobu koja će nam pasati. Ljubljenjem šaljemo kemijske signale i potičemo dugoročne odnose, a sve je to važno za konačan cilj evolucije - uspješan nastavak vrste.

Ljubljenje nam omogućuje da se približimo drugima kako bismo procijenili osnovne karakteristike, a u tome nam pomažu feromoni koji se bude kod ljubljenja. 

Znamo da životinje koriste feromone kako bi upozorile svoje "društvo" na stvari kao što su parenje, izvori hrane i opasnost, njima šalju poruke, a znanstvenici pretpostavljaju kako feromoni mogu igrati veliku ulogu i u ljudskom ponašanju.

Iako su vomeronazalni organi, koji su odgovorni za detekciju feromona i funkciju mozga kod životinja, neaktivni kod ljudi, istraživanje pokazuje da mi ipak dosta komuniciramo i uz pomoću kemije. Ne toliko snažno kao životinje, ali u jednoj mjeri svakako.

Prvu studiju koja ukazuje da kemijski signali igraju ulogu u međusobnom, a različitom privlačenju ljudi provela je Claud Wedekind, prije više od deset godina. Žene su tada njuškale nošene majice muškaraca i birale koje su im imale najbolji miris.

Uspoređujući DNK žena i muškaraca, istraživači su otkrili kako žene nisu slučajno odabrale omiljeni miris. One su preferirale miris čovjeka čiji je glavni kompleks kompatibilnosti (MHC) - niz gena uključenih u naš imunološki sustav - bio različit od njihovih.

Imajući drugačiji MHC znači manje imunosnog preklapanja i veće šanse za zdravim potomstvom. Ljubljenje može biti suptilan način za žene da procijene kompatibilnost partnera, prije nego što odluče žele li u taj odnos ulagati više vremena i truda. Zato je prvi poljubac od ključne važnosti.

No nismo isti.

Muškarci su, kad je o ljubljenju riječ, više neuredni dok su žene puno izbirljivije

U 2007. godini, istraživači na Sveučilištu Albany proučavali su 1.041 studenata i otkrili značajne razlike u tome kako muškarci i žene percipiraju ljubljenje.

Iako je uobičajeno u udvaranju, ženama je ljubljenje puno važnije nego muškima, a većina njih nikada se ne bi seksala bez ljubljenja. Muškarci, s druge strane, bi se seksali bez ljubljenja, a realno, poseksali bi se i unatoč groznom poljupcu.

A to nekako ima smisla s obzirom da je i svijetu ljudskih bića nekako svojstvenije to da ženka sebi nađe partnera koji je podoban za nju, dok muški znaju itekako mijenjati svoje partnerice. 

Osim toga, žene će dobar prvi poljubac vjerojatno opisati nježnijim, laganijim, lakšim, čak s dosta njuškanja - "da ga okusi", dok će muškarci vjerojatno najboljim opisati pošten francuski poljubac s podosta namakanja. A to je zato što njima treba više sline jer slina sadrži testosteron, kojim povećavaju svoj libido, a istraživači su zaključili i to da nakon nježnijih pusa žene također počinju tražiti više sline - da poraste njihova razina estrogena te samim time postanu plodnije.

Ali hajde - nije sve zbog plodnosti.

Možda smo u pradavnoj prošlosti počeli ljubiti da se okusimo i prepoznamo, no čini se da smo definitivno shvatili i koliko nam ljubljenje čini dobra čak i ako se ne ljubimo zbog nastavka vrste.

To je zato što ljubljenje oslobađa mnoštvo kemikalija pomažući smanjenju stresa i povećanju bliskosti.

Znanstvenica Wendy Hill i njeni kolege na Sveučilištu Lafayette gledali su kako se oksitocin, zadužen za opuštenost i povezivanje te kortizol, hormon stresa, drastično mijenjaju nakon što su se ljudi poljubili. Koristili su doduše mali uzorak fakultetskih parova koji su bili u dugoročnim odnosima, no sve je bilo jasno kada je kod svih njih otkrivena automatski manja razina kortizola u organizmu.

Ali to nije sve. 

Naime,otkriveno je i to da razina oksitocina kod žena i muškaraca ne raste isto,odnosno, kod muškaraca raste brže i više, a dokazano je i da parovi koji su duže u vezi ljubljenjem smanjuju razinu kortizola više nego oni koji se kraće znaju.

To je zato što se ljubljenjem ostvaruje veća bliskost, odnosno produbljuje veza, što je nastavak uloge poljupca jednom kada se par prepozna kao podoban.

Ljubljenje dakle radi na tri važna fronta - možda najvažnija za produljenje vrste - pretakanjem sline oslobađaju se testosteron i estrogen, poljupcem šaljemo osjetljive kemijske spojeve koji pak pomažu osloboditi hormone poput dopamina, oksitocina i svih onih hormona od kojih se osjećamo dobro te koji potiču vezivanje, što osigurava dugoročno vezivanje potrebno za podizanje potomstva.

I zato se ljubimo.

Sad konačno možemo objasniti zašto se toliko volimo ljubiti.