Od svih emocija koje postoje ima samo jedna koja stvara, a sve ostale uništavaju. Postoji samo jedan izvor koji hrani sve što postoji, ali da bi vas hranio morate najprije vi osjetiti zahvalnost i ljubav prema Njemu.

Kada govorimo o tome tko nas može povrijediti često nam pada na pamet kako su nas najviše povrjeđivali ljudi, ponajprije bližnji. Ovdje se ne misli na fizičku povrjedu već onu emotivnu koja je vezana sa našim visokim očekivanjima i željom da stvari budu samo pozitivne.

Onaj tko teško prihvaća da će ljeto i kupanje brzo završiti, te da će uslijediti jesen i zima taj teško prihvaća i to da ništa u Svemiru nije konstantno te da je svatko upravo onakav kakav treba biti, bez obzira na to da li je u ovom životu dio naše obitelji ili bližnjih.

Malo tko ide toliko duboko da se pita zašto mi je to bilo potrebno tj. što iz toga moram naučiti? Što sam time dobio? Kako me je to obogatilo?

Prvi instinkt je obrana u kontekstu zaštite vlastite ispravnosti. Ukoliko vas je netko povrijedio, a vi ste se uspjeli naljutiti na to – znači da ste vi ispravni, a on je taj koji je kriv. Pred Bogom krivaca nema, krivih ima samo u ljudskoj logici.

Ukoliko vas je netko samo “uvrijedio” to znači prije svega da u vama postoji tendencija klanjanja ljudima tj. da u ljudima vidite samo ono što želite vidjeti. Svi mi iznutra imamo „vraga“ koji čuči i čeka priliku da pokaže svoju snagu i svoju ispravnost. Kada bi ljude stvarno vidjeli onakve kakvi jesu – ne bi se nikada mogli naljutiti, pogotovo zato što bi razumjeli da smo iznutra svi opet samo ljudi.

Prije svega morate shvatiti da je uvreda samo pokazatelj vaše nečistoće iznutra, nikako želja da nas se kazni. Ako to gledate iz druge perspektive pa shvatite da nije kriv onaj tko vas je povrijedio već da je on samo alat preko kojega vas Svemir dovodi u ravnotežu, sve će biti puno jasnije. Nikada ne zaboravite da je i onaj koji vas je povrijedio od istog Stvoritelja kao i Vi.

Ukoliko u ljudima počnete vidjeti Božansko – vaša logika će se početi mijenjati pošto više nećete biti vezani za ispravnost. Uvijek se pokušajte pitati što iz takvih situacija možete naučiti tj. što kod sebe morate mijenjati. Ne zaboravite da vam se tako spašava život i da postoji puno gori lijek od uvrede.

Budite zahvalni ako ste dobili samo to. S druge strane, izvana se morate učiti pravilno reagirati. To ne znači da vaše reakcije ne smije biti. Ona mora biti u skladu sa time u kojoj mjeri je agresija bila usmjerena prema vama. Izvana uvijek treba reagirati na način da onaj tko nas je povrijedio shvati kako će njegova akcija imati reakciju. To je onda lekcija za oboje.

Naravno da ukoliko vas netko fizički napadne ne možete reagirati pasivnošću, tada reagiramo u skladu s napadom, ali iznutra nikada ne smijemo dugo zadržavati agresiju i želju za osvetom jer tada to šteti našoj duši i mijenja se pogled na svijet u kojem živimo. To je plodno tlo za razvijanjem straha te željom da se oni koji su nas povrijedili „unište“.

U svakoj situaciji treba vidjeti viši smisao, koliko god se situacija činila nelogična ili agresivna. To ćete moći samo tada kada budete shvatili da povrijeđen može biti samo vaš ego i kako onaj koji vas je povrijedio ima najmanje veze sa tim. Svaka neugoda i bolest je samo lijek.

Ovisno o tome koliko nam je lijeka potrebno toliko ćemo ga dobiti, a svi znamo da lijekovi nisu uvijek „ukusni“. To nije kazna niti prokletstvo to je samo podsjetnik na naše ne savršenstvo. Sve uvijek radi samo za naš razvoj nikako za raspad.

Nemojte zaboraviti da od svih emocija koje postoje ima samo jedna koja stvara, a sve ostale uništavaju. Postoji samo jedan izvor koji hrani sve što postoji, ali da bi vas hranio morate najprije vi osjetiti zahvalnost i ljubav prema Njemu. To je temelj, sve ostalo je iluzija koja će proći, kao i život sam.

Ne zaboravite da je svako živo biće, svaki kamenčić i kapljica vode stvorena od tog istog izvora i u neprestanom kontaktu je sa njime – tako da sljedeći put razmislite prije nego nešto ili nekoga osudite ili se vidite ispravnijima jer ta ispravnost čeka na kraju i vas.

Autor: Damir Manola, www.bioenergija.com