Poštovanje u svojem izvornom obliku i pravom smislu riječi nije obveza, nije dužnost, ono jest spontano iskazivanje i pokazivanje dobre volje tako da se tuđe mišljenje, postupci, djela i osjećaji uvažavaju.

U današnjem svijetu gdje postoji hijerarhijski poredak poštovanje se iskaziva uvelike onima koji ga uopće ne zaslužuju. Da biste bili poštovani u društvu, potrebno je da imate novac, titulu, ugled, moć. Nije čak bitno ni kako ste do toga došli, nije bitno ništa, bitne su ‘status quo’ činjenice. Poštovanje se ne bi smjelo zasnivati na predodređenosti i pravilima. Poštovanje treba dolaziti iz svijesti i spoznaje da je nešto vrijedno poštivanja.

Očigledan, ali vrlo čest primjer iskvarenosti same riječi ‘poštovanje’ koja je izvorno onakva kakva jest, čista i neizmanipulirana jest primjer kada se nekoga prisiljava da poštuje nešto za što osjeća da nije vrijedno poštovanja. Ako netko ima novac, ima moć, ima titulu, društveno dostignuće, to mu ne bi smjelo davati legitimitet da se prema drugima odnosi s nepoštovanjem, a od tih drugih ljudi traže zauzvrat da ga poštuju.

Sva dostignuća na Zemlji su ljudske tvorevine, normirane od strane ljudi, fluidne odnosno podložne promjenama. Kao takve, podložne su nesavršenstvu i manipulaciji. Svijet se zasniva na jednoj staroj izreci: ‘Jači tlači.’ I zaista ovakva filozofija je izvrstan dokaz da poštovanja, onog istinskog, na ovom svijetu nema ili ga ima vrlo malo. Sve ostalo je laž, gluma i borba za egzistenciju.

Ljudska je civilizacija tehnološki napredovala, otkriveni su lijekovi za razne bolesti, proces globalizacije je na vrhuncu, a sve na krilima brze komunikacije. Gdje je poštovanje? Je li u potpunosti nestalo? Ne ono lažno naravno, nego ono pravo, istinsko.

Poštovanje je podložno ismijavanju, a najčešće ga se pogrešno poistovjećuje s ulizivanjem, pokoravanjem, odobravanjem.

Poštovanje može imati jedino elemente odobravanja od tri spomenute riječi, ali nije ni jedno ni drugo ni treće u svojoj integralnoj, suštinskoj definiciji. Poštovati nešto graniči s osjećajem ljubavi. Indijski mudrac Osho je rekao: ‘Ako voliš cvijet, ne beri ga, pusti ga da bude ono što jest, jer ako ga ubereš, više neće biti ono što si volio.’ Zaista, jedino pravo poštovanje je ljubav, a gdje ima ljubavi ima i poštovanja. Vrijedi i obrnuto.

Mogu li ljudi voljeti i poštovati jedni druge i onda kada se ne slažu? Mogu. Dovoljna je spoznaja i svijest o tome da svi imaju neke vrijednosti. Život, okolnosti i iskustva oblikuju ljude, ipak ostaje u svima potencijal da izražavaju ono što je konstruktivno, ono što je dobro, bez obzira kaka su život prethodno imali i što su u njemu radili. Taj potencijal koji je neograničen i svakodnevno podložan proširivanju i otkrivanju jest nešto što, ukoliko se izražava, stvara sinergiju među ljudima, čini velike stvari, čini čuda. To je nešto što gradi živu i neživu materiju, sve strukture, to je fuzija koja oslobađa energiju.

Manipulacija je izvor nesklada odnosno disharmonije, a dolazi iz straha, nesigurnosti, nepravilne evaluacije ljudi i svijeta. Manipulacija služi kao obrambeno oružje, a koristi se zbog podsvjesnog osjećaja straha zbog sumnje u vlastite kvalitete i vrijednosti. Društvo uvelike utječe na ovakvu percepciju sebe i drugih. Ljude se od malih nogu uvjerava što je dobro, a što loše za njih.

Nametnuti ciljevi, nametnuti ideali i svjetonazori samo stvaraju sve veći strah od druge krajnosti koja je posljedica umjetno stvorene dualnosti. Čovjek nije samo drugom čovjeku vuk, čovjek je sam sebi vuk! Zapetljao se je u vlastitu mrežu, a ljudi kao pojedinci održavaju sistem i društvo na životu ovakvim kakav jest.

Izvorni osjećaji slobode su u potpunosti stavljeni po stranu. Oni su zaboravljeni i diskreditirani. Ljudi su postali poput robota, nemaju emocije, njihova mišljenja nisu uopće njihova, a iskreni, dječji osjećaji koji su nekoć u svima prštili zgurani su u stranu zbog toga što ih umjetno i iskvareno, uvrnuto društvo ocijenilo kao neprikladne i prijeteće u robovskom sistemu gdje je normalno da se ljudi eksploatiraju.

Jedna od prvih stvari koja se uči djecu od malih nogu čim počnu svjesno rasuđivati jest da trebaju poštovati starije. Trebaju poštovati to što stariji rade nešto za njih, bilo iz čiste ljubavi, bilo zbog moralne ili zakonske obveze. I da, očigledan primjer na ovoj relaciji roditelji-djeca pokazuje kako je poštovanje nešto što se zaslužuje, čak i onda kada se to podrazumijeva.

Svakako da nažalost postoje i roditelji koji zlostavljaju svoju djecu, ali s druge strane oni koji pokazuju djeci ljubav i uče ih istoj, znaju da pravo, iskreno i istinsko poštovanje ne dolazi iz prisile, nego iz uzvraćene ljubavi. Ako roditelji podižu dijete s ljubavlju i brinu se o njemu, poštuju ga kao biće, a dijete će na njihovo poštovanje odnosno ljubav uzvratiti također poštovanjem, odnosno ljubavlju.

Autorica: Ellie Leoni