Kada osoba ima višak kilograma, ponajviše tjelesne masti, taj višak kilograma je uvijek stvoren kako bi se ta osoba zaštitila od straha.

U slučaju pretilosti, to je uvijek strah od poniženja i sramote. To nije strah od nepoznatog nego strah od poznatog. Pretili ljudi su obično u ranom životu bili suočeni s ekstremnim zahtjevima i očekivanjima od drugih.

Budući da nisu mogli udovoljiti tim očekivanjima i zahtjevima, doživjeli su visoku razinu sramote i kao rezultat tih iskustava osjećali su se poniženo. Izgradili su barijeru od masti kao štit između sebe i onoga čega su se bojali … drugih. Izgradili su štit, kako bi se zaštitili od bolnih zahtjeva i očekivanja drugih. To je fizički odraz namjere da se zaštitimo kako ne bi bili iskorišteni.

Mast je naša nezdrava granica. Zbog toga su „granice“ suštinski pojam kojeg treba razumjeti kada se borimo sa pretilošću. Ključno je da pogledamo što se od nas u djetinjstvu očekivalo.

Također je važno da smo svjesni dubokog straha od sramote i poniženja u nama. Mnogi pretili ljudi bili su odgajani u sredinama koje su osuđivale sebičnost. Vrlo je ironično da roditelji ili skrbnici djece koja odrastaju u pretile osobe često propovijedaju nesebični pristup svijetu, dok istovremeno, sebično očekuju da djeca udovolje njihovim potrebama i očekivanjima.

Kao rezultat toga, ta se djeca osjećaju iskorišteno a istodobno se srame zbog osjećaja da su iskorištena. Djeca tako uče da su odnosi sa drugima bolni  da se od ljudi treba zaštiti zidom.

Ali ima kvaka; u njihovim domovima nije prihvatljivo da se emocionalno zaštite hladnoćom ili zloćom. Jedino prihvatljivo ponašanje je da su fini, ljubazni, pristojni i dobri. Dakle, takva djeca imaju samo jednu mogućnost; da se fizički zaštite.

Budući da pretili ljudi toliko često odrastaju u okruženjima u kojima se očekuje da je njihov fokus usmjeren na potrebe i očekivanja drugih, mnogi od njih potpuno gube dodir sa vlastitim željama i svojim istinskim žudnjama. Zapravo mnogi ljudi koji se bore sa pretilošću nastave živjeti pod lažnom pretpostavkom da će dobiti ljubav i ostvariti svoje želje „finoćom, dobrotom i ljubaznošću“ kao i preuzimanjem odgovornosti za teret drugih.

Za većinu ljudi koji se bore sa pretilošću, primanje je ideja koja je povezana sa sebičnošću. Oni pretpostavljaju da primiti od nekoga znači nešto uzeti od njih i tako biti zla osoba. Zbog toga te osobe ne mogu primati. Ali zbog toga što se osjećaju dobro samo ako daju, a ne i primaju, u njihovom životu nema protoka energije od drugih ljudi. Duboko u sebi, oni se boje da će ih drugi „iskoristiti“.

To uzrokuje sekundarnu posljedicu namjere “zaštite” kod pretilosti. Ova se sekundarna posljedica naziva se „pohranjivački“ efekt. Drugim riječima, pretili ljudi ne samo da osjećaju potrebu za zaštitom od negativne energije, već i da pohrane energiju. Tjelesna mast odražava obje namjere.

Uklanjanje pretilosti ne može se odnositi na smanjenje tjelesne masti.

Mast je samo simptom temeljnih strahova, namjera i nesporazuma. To su osnovni nefizički uzroci pretilosti. Sramota i poniženje koji su sama srž gojaznosti, poziv su za pronalazak samovrijednosti i ljubavi za sebe. Poziv na stupanje u kontakt sa sobom. Pruža se kontrast koji je potreban da bi osoba otkrila što ona doista treba i što uistinu želi.

Ne postoji niti jedna osoba koja se bori s pretilošću, koja se nije rodila s namjerom da otkrije svoje pravo, jedinstveno Ja; a zatim nauči dovoljno cijeniti sebe kako bi postala taj jedinstveni izraz svog istinskog Ja. Tjelesna mast vam nije neprijatelj. Ona je vaš prijatelj. Prijatelj koji više ne služi vašem najvišem dobru.

Nezdrava mast koja je povezana sa pretilošću nije ništa drugo nego prepreka između nas i života. A kada nestane potreba za ovom barijerom, nestati će i potreba za masnoćom.