Mi imamo moć vjerovanja u sebi koju ne koristimo. To je neiskorišteni potencijal koji spava negdje unutar nas. Vjera je put ka manifestaciji onoga u što vjerujemo i najveća nam je greška što je držimo tako mlakom i beživotnom.

Postoji li nešto u što čvrsto i nepokolebljivo vjerujemo? Recimo da je to Bog – kojim osjetilom vjerujemo u Boga? Postoje ljudi koji vjeruju samo u ono što vide očima – vide brda, mora, šume, sunce – ali ne vjeruju u Boga.

Oni kažu: Pokaži mi Boga i ja ću vjerovati u njega. Mi im možemo reći da je sve oko nas Bog, dokaz Njegovog postojanja.

Recimo da netko vjeruje u Ljubav. Kako ćemo onome tko vjeruje samo osjetilom vida pokazati ljubav? To ne možemo, ali možemo pokazati sve oko nas i reći – to je plod ljubavi. Da bismo u nešto vjerovali ono ne mora postojati u fizičkom smislu, dovoljno je da imamo manifestacije onoga u što vjerujemo.

Mi smo možda osoba slabe vjere, držimo se neke sredine, vjerujemo u Boga, ali ne preferiramo nikakve oblike molitve i obraćanja Bogu, ne razgovaramo s Njim i ne obraćamo Mu se. Kao da imamo negdje u podsvijesti misao da On postoji, ali imamo svojevrstan zid iza kojeg živimo svoj život i ne ulazimo previše u dijaloge s Njim.

Mi imamo moć vjerovanja u sebi koju ne koristimo. To je neiskorišteni potencijal koji spava negdje unutar nas. Možda nismo dovoljno svjesni što znači moć vjerovanja. Vjera je put ka manifestaciji onoga u što vjerujemo i najveća nam je greška što je držimo tako mlakom i beživotnom.

Naše želje su gorivo, naša vjera je vatra i naša molitva je vjetar koji raspiruje vatru. Trebamo se zapitati što je s našom vjerom – je li ona samo zgarište ugašenih nadanja, želja i razočarenja.

Nekada se dogodilo da našoj želji nije udovoljeno i mi smo ugasili svoju vjeru da se želje mogu ispuniti, uložili smo snagu vjere u “činjenicu” da nam se želje ne mogu ispuniti. Zato nismo ni obavljali molitvu i tako smo godinama živjeli u beznađu i praznini.

U svijetu simbola, vatra je iskra života, početak, rađanje, bez nje nema života, kao što ni nama ne bi bilo života bez Sunca. Tako i naša vjera predstavlja Sunce našeg života i omogućava stvaranje, oživljavanje različitih mentalnih kreacija i želja.

Kada smo osnaženi vjerom i dovoljno jako želimo, uz dovoljno iskrenu molitvu – mi možemo kreirati i stvarati stvarnost koju želimo. Davno je rečeno: tko je blizu vatre, taj se ogrije. Ne možemo se nikada ogrijati rezultatima svojih želja ako smo hladnog srca i mlake vjere.

Bez vatre (vjere) mi smo izgubljeni u mraku. Ako nam je život mrak, mi smo sami za to odgovorni jer imamo mogućnost upaliti baklju i osvijetliti svoje putove. U mraku ne možemo vidjeti svoje manifestirane želje, čak i da se dogodi da nam se želje ispune, mi smo slijepi za njih, ne osjećamo i ne doživljavamo ih s radošću.

Svaki dan započnimo s vjerom u srcu da je pred nama najljepši dan, pun ljubavi i sreće, pomolimo se za sebe i sve ljude i pošaljimo svoje želje i namjere… I svaku noć krenimo na počinak s istom vjerom, željom i molitvom… S upaljenom bakljom nećemo zalutati!

Azra/duhovni-razvoj.blogspot.com