Lifestyle

gastro priča

Zašto je azijska kuhinja osvojila svijet?

Zašto je azijska kuhinja osvojila svijet?

U dalekim selima jugoistočne Azije hrpica riže jednako se cijeni kao i grumen zlata. No, ova je namirnica kao dodatak jelima ili samostalni obrok rado viđena i na stolovima najbogatijih obitelji diljem svijeta.

Riža, baš poput mnogih drugih namirnica i začina azijske kuhinje, poput curryja, đumbira, sezamovog ulja i drugih, planetarno su popularni i svakodnevno zastupljeni i u drugim svjetskim kuhinjama.

Minimalna termička obrada namirnica, što je još jedna karakteristika azijske kuhinje, osobito kineske i japanske, također se sve više prakticira u gastronomiji jer je vrlo zdrava i omogućuju da namirnice maksimalno zadrže sve hranjive sastojke i prirodan okus.

Inače, azijska kuhinja se najlakše može podijeliti po geografskim područjima. Prvo čine zemlje jugozapada: Indija, Pakistan, Šri Lanka i Burma; drugo države sjeveroistoka; Kina, Japan i Koreja, a treće zemlje jugoistoka; Tajland, Laos, Kambodža, Vijetnam, Indonezija, Malezija i Singapur.

Primjerice, curry je nezaobilazan u kuhinjama jugoistočne i jugozapadne Azije, dok ga u Kini i Japanu rijetko koriste. No, tamo je riža namirnica broj 1, uz tjesteninu od jaja. U Indiji se za prženje koristi rastopljeni maslac, a u Kini, Japanu i na Tajlandu razna biljna ulja, ponajviše sezamovo. Bijeli luk, čili papričice i đumbir nezaobilazni su u svim regijama, dok je tajlandska kuhinja specifična i po posebnom ribljem umaku. Kada svemu dodamo da se azijska jela najčešće spremaju u woku, zbog čega su vrlo ukusna, puna vitamina i minerala, nikoga ne čudi što je upravo ta posebna posuda postala sastavni dio posuđa u svim kuhinjama svijeta.

Najpoznatiji azijski umaci

Umak od kamenica – proizvodi se od ekstrakta kamenica, škrobnog brašna, soli i mješavine začina. Nema snažan okus pa se koristi kao dodatak mesu, povrću i jelima od peradi.

Namaz od curryja – može biti žut, crven ili smeđi, a dobiva se uz pomoć curryja i najrazličitijeg začinskog bila, te začina koji mu daju jačinu okusa.

Kung Po – je ljut i aromatičan umak. Najčešće se radi od čili papričice, sojinog umaka i sezamova ulja, a koristi se za pripremu jela od peradi, morskih plodova i tofua.

Hoi Sin – kineski začinski umak, koji se priprema od soje, sezamova ulja, octa i drugih začina, a okus mu je slatkasto-pikantan pa se često kombinira s drugim umacima npr. s umakom od kamenica.

Đumbirov korijen – jedan je od najvažnijih začina azijske kuhinje, a jelima daje voćno-pikantni ton. Što je korijen stariji to mu je aroma intenzivnija i potrebna je manja količina kod pripreme jela.


Reci što misliš!