Lifestyle

osobni razvoj

Katkad su trud i napor potpuno kontraproduktivni, a strpljenje najveća vrlina

Katkad su trud i napor potpuno kontraproduktivni, a strpljenje najveća vrlina
Pexels

Kako znati kad nešto poduzeti, a kada čekati? Kako znamo da li je neka situacija za nas dobra čak i ako se takvom ne čini? I zašto je dobro otpustiti očekivanja i kako to uraditi?

Prihvaćanje situacije takva kakva jeste zapravo je nepružanje otpora. Nitko ne kaže da je ovaj trenutak savršen, ali treba ga vidjeti upravo onakvim kakav i jest.

Imate li izazove u životu? Naravno pa tko ih nema!? Ljubav, karijera, obitelj, prijateljstvo, zdravlje … Nije lako održavati ravnotežu u modernom načinu života i biti ispunjen u svakom od tih područja. Ali ako ste na bilo kojem od ovih polja u situaciji koja je daleko od one kakvu želite, razumijem vas. I ja sam u životu nailazila na teškoće, manje ili veće.

Nije da vas tješim, ali kako god se osjećali u ovom trenutku, sigurno niste jedini koji svoju svakodnevicu doživljava teškom. Možda želite ponešto ili znatno drugačiju situaciju, a možda samo ne želite ovu koja vas trenutačno muči. Bilo da je riječ o besparici, o odnosu koji vam oduzima energiju ili o usamljenosti jer nemate partnera, nešto je svim tim situacijama zajedničko: pitanje možete li što učiniti kako bi ponovno uspostavili kontrolu.

Zbog potrebe da kontroliramo svoje životne okolnosti često smo frustrirani jer pokušavamo štošta, a rezultata često nema…

Ponekad se zaista ne može učiniti ništa da se nađe rješenje, ali ponekad moramo zapeti i potruditi se.

Samo… Kako znati kad nešto poduzeti, a kada čekati? Kako znamo da li je neka situacija za nas dobra čak i ako se takvom ne čini? I zašto je dobro otpustiti očekivanja i kako to uraditi?

Sva ta pitanja su mučila i mene i često sam nalazila rješenja pa neka želim podijeliti s vama. Možda vas mogu potaknuti na promjenu ili pak na prihvaćanje – jer obe varijante mogu biti dobro rješenje.

Nije lako prihvatiti da je ono što nam se trenutno događa naša sudbina i da se tu ništa ne može. Pokušavamo naći rješenje i nerijetko zaglavimo u unutarnjem konfliktu.

Teorija izbora američkog psihijatra Williama Glesera dijeli konflikt na dvije vrste: istinski i lažni.

Kod istinskog (pravog) konflikta, ma kako se mi ponašali, time uopće ne utječemo na rješavanje problema, već imamo potrebu nešto poduzeti umjesto da živimo ispunjeno u drugim područjima života i strpljivo pričekamo promjenu okolnosti ili rješenje koje dolazi izvana.

Kod lažnog konflikta postoji barem jedna stvar što možemo učiniti, ali nam to nije prihvatljivo – bojimo se, na primjer, otići iz lošeg braka “jer ne možemo živjeti sami”, ili ne možemo napustiti slabo plaćen i monoton posao “jer je vrijeme recesije i posla nema “.

Mnogi ne znaju razlikovati pravi od lažnog konflikta. Gleser kaže da je “ono što činimo suprotno od onoga što je djelotvorno: tretiramo pravi konflikt tako kao da će ga veliki napori riješiti (a neće), a lažne konflikte kao da ništa ne možemo učiniti (a gotovo uvijek možemo).” Tako stvaramo bolest ili krizu jer, kad smo konfliktu, gubimo na to silnu energiju i posljedica je patnja.

U vrijeme kada sam bila vlasnica marketinške agencije, osjetila sam potrebu za promjenom posla. Educirala sam neiskusne ljude koji bi, nakon godinu do dvije rada sa mnom, sa znanjem koje bi stekli, odlučivali se “prodati” nekom drugom. Bila sam cijenjena u tom svijetu pa im je naziv moje agencija u životopisu značio priliku za probitak. Mene je to koštalo uloženog novca, energije i stalne potrebe za educiranjem novih ljudi. Umorila sam se. Bila mi je potrebna promjena.

Nitko ne kaže da je savršeno, ali tako je – kako je

Pokušala sam poduzeti nešto, ali ponuđene opcije mi nisu bile dovoljno atraktivne. Shvatila sam da se stalnim pokušajima samo iscrpljujem te sam se zapitala – koji je moj trenutni izazov i kako na njega treba odgovoriti?

Shvatila sam da, s jedne strane, treba pomoći svojim ljudima da preuzmu više odgovornosti za svoj posao, ali da ih pritom treba poštovati i adekvatno vrednovati. Uz to sam osvijestila i prihvatila da je moja temeljna karakterna crta, koja mi u životu donosi mnogo izazova, nestrpljivost. Hoću sve i hoću sad! Kad sam to shvatila – opustila sam se. Počela sam se više zabavljati i odmarati, a poslove sam prepustila suradnicima.

Nepunih godinu dana nakon toga iznenada se pojavilo rješenje: dobila sam ponudu da prodam firmu. Bila sam spremna za to i evo me danas u poslu iz snova koji radim s punim srcem i na zadovoljstvo svojih klijenata i čitatelja.

Katkad nam je s poslom i financijama sve u redu, no možda se u ljubavnom životu susrećemo s mnoštvom prepreka i izazova.

Tu je cijena često veća nego što bi se mogla iskazati u novcu ili vrijednostima vezanim za karijeru. Naučila sam razlikovati to dvoje.

Želite li živjeti ispunjeni radošću i mirom, razmislite o tome što očekujete u odnosima u kojima se ostvarujete. Naučite li se ne vezivati za ishod, to će vas osnažiti. Vezivanje za bilo što i bilo koga budi u nama strah.

Osvijestite svoje potrebe, želje i nade i razmislite što ste spremni uložiti u odnos, a da zauzvrat ne dobijete ništa osim mira u srcu zbog činjenice da ste dali sve od sebe. Prihvaćajte rezultate onakve kakvi su. Tako ćete ojačati sebe, ali i svoju sposobnost da razumijete druge.

Shvatila sam da trebam otpustiti očajnu potrebu za pronalaženjem pravog partnera, prestati se pitati hoću li ga konačno sresti. Sjetila sam se kako je važan dio moje promjene poslovne situacije bilo upravo veselje i opuštenost uz prihvaćanje onoga što jest. Prestala sam očekivati da mi se dogodi ljubav.

I onda se dogodila.

Sjetite se barem jednog događaja ili situacije u životu koja vam je bila neprihvatljiva, a danas zahvaljujete nebesima što se sve završilo baš tako kako jest. Iako vam se to može učiniti kao potiskivanje i negiranje problema, kad bolje razmislite, obavili ste “posao” najbolje što ste mogli.

Ako ste iz tog događaja uspjeli nešto naučiti – to neka vam bude dodatna nagrada.

Ne mislimo na prošlost i ne bojmo se budućnosti.

Prošlost ne možemo promijeniti, a budućnost ne možemo predvidjeti.

Ali možemo utjecati na to kako se osjećamo u ovom trenutku.

Prihvaćanje je zapravo nepružanje otpora.

Nitko ne kaže da je ovaj trenutak savršen. On je upravo onakav kakav mora biti.

Paradoksalno je da se promjena događa tek kad prestanemo biti vezani, kad smo spremni prihvatiti stvari onakvima kakve su sada. Jer takve i trebaju biti. To često shvatimo tek kada je iza nas.

Promijenite li tako svoj pogled na život, prihvatite li činjenicu da nešto niste dobili i da to nije kraj svijeta – već sljedećeg mjeseca se možda pojavi nova prilika. Zatim druga pa treća …

A ljubav vašeg života, od čije ste potrage napokon odustali zadovoljni svojim životom i postignućima, upoznat ćete možda, baš kao ja, u zrakoplovu dok, dobro raspoloženi, vedri i radosni, budete letjeli na odmor.

I zajedno ćete letjeti u visine…

IZVOR:  altertv.org


Reci što misliš!