Istraživanja kažu da s približavanjem četrdesetih svatko od počne razmišljati i propitkivati sam sebe - što je u životu do tad napravio, je li ispunio ciljeve, postigao uspjeh na radnom mjestu, stekao obitelj...

Spoznaja da očigledno starimo i više nismo u cvijetu mladosti, da nas djeca više ne ‘doživljavaju’ ili se dogodi nešto loše nama bliskoj osobi – može postati ‘okidač’ krize srednjih godina. 

Iako naoko samo klišejizirana fraza zbog koje mnogi zbijaju šale, posebno kad je muški rod u pitanju (tipičan klišej jest muškarac koji u 40-tima kupuje skupi kabriolet, počinje vježbati i pronalazi mladu ljubavnicu…), mnogi se slažu da iza nje stoji potencijalno ozbiljan (zdravstveni) problem. Jer iza slike muškarca koji u 40-tima naglo počne paziti na fizički izgled, ili ostavlja suprugu i djecu zbog upola mlađe ljubavnice, najčešće stoji psihološki problem teškog suočavanja s mišlju da je ‘život završio u mladosti’ – a to neke osobe može dovesti u stanje apatije i(li) teške depresije.

Kriza srednjih godina, objašnjavaju stručnjaci, kao i blaži oblici ove tranzicije iz adolescencije u starost, najčešće se osjeti između četrdesete i pedesete godine. Za neke osobe može početi već oko 35., a za neke i dvadeset godina kasnije, baš kao što i u nekim slučajevima dođe naglo, a u drugim se ‘šulja’ bez nekog dramatičnog i neočekivanog razloga.

Činjenica jest da većina odraslih ljudi doživi neku veću fizičku, profesionalnu, partnersku ili psihološku promjenu tijekom srednjih godina, bilo da je riječ o nesretnom braku, preljubu ili razvodu, nezadovoljstvu poslom, tjeskobi, depresiji, usamljenosti… No to je istodobno i vrijeme velikih individualnih različitosti; jer neki razvijaju karijeru u željenom pravcu a drugi upravo započinju novu i rade velike promjene u stilu življenja, neki u toj dobi postaju bake i djedovi, a drugi po prvi put – roditelji! Neki počinju osjećati prve znakove starenja, dok su drugi u najboljoj formi ikada u životu.

Stoga netko doživi simptome promjena na intenzivan način, u punom smislu ‘krizu srednjih godina’, dok mnogi izbjegnu ozbiljnu krizu, ali osjete promjene u stavovima, osjećajima i ponašanju. Naime, mnogi od nas tek u ovoj dobi počinju zrelo razmišljati o vlastitom identitetu, duhovnosti, sustavu vrijednosti i ciljevima, i to po prvi put u životu…

Postoje i neka stručna mišljenja koja krizu srednjih godina dovode u korelaciju s promjenama na hormonalnoj razini, koje se prirodno događaju uglavnom oko 40. godine našeg života. Naime, s padom testosterona kod muškaraca i estrogena kod žena neminovno dolazi i do određenih psiholoških promjena. Zbog toga neki poistovjećuju krizu srednjih godina s takozvanim muškim promjenama (andropauza) ili ženskim promjenama – menopauzom.

Psihološko prilagođavanje tijekom srednje dobi nužno je za razvoj osobnosti, razvojno je određeno i prirodno baš kao i dvojbe oko identiteta jednog adolescenta. Unatoč strahu, patnji, nemiru i usamljenosti, tranzicija srednje dobi je neophodni dio puta koji moramo proći u rastu i razvoju, a donosi nam veću povezanost sa samima sobom, veće razumijevanje sebe i dublje uživanje u životu nego ikada prije. Otvorenost prema promjenama i razumijevanje tog procesa, kao i razgovor sa stručnjakom vrlo su djelotvorni i pomažu lakše prebroditi krizu, koliko god ona ozbiljna i teška bila. S druge strane, ako propustimo ovu psihološku transformaciju, možemo ostati zarobljeni u kroničnim problemima. Prioritet materijalnim vrijednostima, nasilje, nadmoć i arogancija najčešći su obrambeni mehanizmi koji se onda uključuju. Štetnost takvih obrambenih mehanizama, jednako kao i štetnost ‘bijega’ u depresiju ili ovisnost, nije potrebno posebno naglašavati, iz jednostavnog razloga što svi poznajemo bar jednu osobu koja je u svom životu upravo u tom smjeru krenula, ističe psihologinja, dr. sc. Ana Kandare Šoljaga.

Stoga savjetuje svima koji se muče s raznim psihičkim ili fizičkim tegobama da potraže savjet psihologa. Jer vanjski pokazatelji poput novog ‘nabrijanog’ automobila ili novog partnera predstavljaju samo naizgled ‘lako rješenje’ – najčešće kratkotrajno i površinsko olakšanje. Zatomljavanje istinskih osjećaja i problema nije rješenje jer u suštini predstavlja prikrivanje dubokih tegoba, poput panike, prestrašenosti, patnje… Kroz razgovor sa stručnjakom osoba može ipak lakše prebroditi krizu, smiriti neugodne osjećaje i donijeti ispravne odluke. Dobar početak ‘oporavka’ jest shvaćanje da je normalno i samo privremeno to što se ‘ljulja’ sve na što smo se oslanjali do sada, od našeg tijela do osjećaja i sustava vrijednosti. To je samo jedan djelić puta koji nas vodi u ljepše dane, koje ćemo nakon ‘ovih bura’ dočekati kao kvalitetnija i zrelija osoba!