Točno prije nego što otkrijete tko ste, kao empat, možda se osjećate kao ogroman kvadrat koji se pokušava ugurati u neku malu okruglu rupu.

Postoji nekoliko razloga za “osjećaj nepripadanja” – osjećaj koji empat posjeduje; jedan od njih je način na koji “osjeća” stvari.

Budući da je glavno obilježje empata to što oni imaju sposobnost doživjeti i osjetiti osjećaje i emocije drugih ljudi, vjerojatno ćete misliti da će vam to dati bolju vezu s onima koji vas okružuju, ali obično, to nije slučaj.

Ljudi često imaju sposobnost reći kada se netko osjeća nervoznim ili kad je osoba tužna ili ljuta. Oni mogu osjetiti kada je osoba neautentična, a također i kada se on ili ona pretvara da je netko tko zapravo nije.

Oni imaju sposobnost da razumiju druge tako da razumiju kako se osjećaju, međutim, to ne znači da će prihvatiti ili voljeti te načine. Empati su nadareni da osjećaju dobro i loše.

Empati obično shvaćaju tko su zapravo, nakon što dožive intenzivno i snažno buđenje ili prođu kroz neke izazovne putove.

Kao rezultat tog buđenja, ljudi se mogu boriti kada je u pitanju suočavanje sa svojim emocijama i emocijama drugih ljudi. Oni mogu patiti od umora, iscrpljivanja i drugih različitih anomalija.

Provođenje vremena s drugim ljudima im ne odgovara pa će morati provesti većinu svog vremena u samoći. Nadalje, to će pojačati snažan osjećaj nepripadanja.

Empati moraju proći kroz mračna vremena kako bi otkrili svjetlo. To znači da kad prolaze kroz teška razdoblja i rade kako bi se promijenili na bolje, postaju i bolji pojedinci. Takva mračna razdoblja zapravo su najave promjena.

Svako dobro koje se pojavljuje u vašem životu obično proizlazi iz nečega lošeg. Međutim, ovo nije odgovor na pitanje o nepripadnosti.

Iako je svatko od nas na putu koji nosi pouke, možda imamo osjećaj nepripadanja kako bismo spriječili sami sebe da mirujemo.

Trebat ćete nastaviti kretati se i učiti i tražiti vlastitu istinu. Također ćete postati zdraviji, jači i vaša empatija će se povećati.

Društvo stalno nešto diktira ljudima i nastoji im uvijek govoriti kako bi trebali razmišljati ili biti obrazovani ili što im je zapravo potrebno kako bi bili sretni.

Međutim, ono što im društvo govori ne čini empate sretnima.

Ljudi ne bi trebali misliti, osjećati ili izgledati isto. Svatko od nas je jedinstven pojedinac, i sve nas neprestano lažu, zbog čega se osjećamo beznačajnim i nesigurnim.

Dakle, prilično je iznenađenje da empati osjećaju nepripadnost. Mogu osjetiti svaku skrivenu laž, manipulaciju ili sve ostalo oko njih. U svijetu u kojem sve izgleda pogrešno, može biti teško osjećati se ispravno.

Takav intenzivan osjećaj nepripadanja može zapravo biti povezan s ljudima koji također ne pripadaju sebi.

Nije bitno uklapa li se osoba u vanjski svijet, jer ono što je doista važno je to – uklapa li se ona ili on u samog sebe. Na taj način će pronaći mir, kao i osjećaj pripadnosti.