Ima ljudi koji stalno traže nečiju pomoć, a vi kao dobra osoba dajete. Ako se pri tom počnete osjećati loše, tu nešto ne štima. U čemu je ključ?

Znate već, jučer vas je netko molio za ovo, danas za ono, sutra već priprema teren za nešto slično.

Učili su vas da treba biti dobar i da je to u redu, pa vi raskrilite svoja krila i dajete, dajete, a druga strana samo nastavlja. Istina, ponekad se zahvali, ali pitate se zašto se počinjete osjećati loše u svojoj koži, premda ispunjavate sva svoja uvjerenja što se tiče pomoći i pomaganja drugom.

U čemu je ključ?

Prvo sagledajte svoj unutrašnji osjećaj. Davanje ispunjava i to je u redu. No ništa pretjerano nije na mjestu.

Onog trenutka kad se premda dajući (bilo duševno, bilo materijalno) i pomažući, iznutra osjećate loše, vrijeme je da se zapitate o čamu se tu zapravo radi?

Vaš unutrašnji osjećaj koji nije ispunjavajući prvi je i nepogrešivi signal da je potrebno preispitati svoju ulogu u pomaganju nekoga i osvijestiti je. Potom postaviti jasne granice.

Ali kako i po čemu?

Osim vašeg osjećaja, glavni kriterij da je potrebno stati i „zavrnuti pipu“ određenoj osobi (ili čemu već pomažete) jest zahvalnost koja treba biti iskrena.

Prečesto se druga strana zahvaljuje mehanički, onako po navici, a vi nastavljate davati. Svo to pretvaranje i glumatanje i vas stavlja u nezahvalnu poziciju osobe koja se iscrpljuje poput nekog resursa bez kraja i granica. Moguće je da imate posla i s vampirima koji vas zapravo iskorištavaju.

Stoga čim prije postavite jasne granice.

Prvo razbistrite sebi kako se osjećate – dobro ili loše.

Potom pažljivo sagledajte drugu stranu – da li joj je pomoć stvarno potrebna, što time zapravo dobiva, koliko je iskrena i da li je zahvalna.

A onda, ako i kad vam postane jasno da ovakav stil pomaganja više ne drži vodu, jednostavno tu osobu suočite s istinom, te iskreno recite kako se osjećate, da ste spoznali da se ona može snaći i sama, te da više nemate namjeru pomagati, jer u krajnjoj liniji pomoć je potrebna i vama – da se „malo odmorite“ od silnog pomaganja.

Ako je druga strana patološki nakačena (navezana) na vas i u svom krivom uvjerenju očekuje da je vaša dužnost da dopuštate da vas koristi i iscrpljuje, prvo će reagirati negativnim emocijama (ljutnja, bijes, glumeći razočaranje), no vi izdržite i obavezno ostanite dosljedni svom stavu.

Budite sigurni, čak i ukoliko bude scena i drama, da će se druga strana relativno brzo odustati hraniti vama i vašim resursima. Dvije su mogućnosti što će se dogoditi.

Bolja je da će sazrijeti i prestati parazitirati na vama, te se okrenuti sama sebi, jer u konačnici – možemo i trebamo si pomagati, ali do određenih granica kad strana kojoj se pomaže treba prijeći u vrstu samopomoći i samoobnavljanja. U konačnici, jedino ako sam sebi možeš pomoći, onda to ima smisla. Dakle, treba doći do te faze i nakon što joj je netko dovoljno pomogao, prepoznati da je sad dovoljno jaka da dalje gura sama. A također je i zahvalna.

U drugom slučaju, osoba neće sazrijeti, nego će kad vidi da vi ostajete pri svom, jednostavno potražiti novu žrtvu. To su trajniji vampiri koji se ne razvijaju u punini ličnosti, nego nastavljaju po starom. Oni stagniraju i vrte se u krug.

Zapamtite da u prvom slučaju činite dobro ne samo sebi, nego i toj drugoj osobi, jer ako spozna i ona će profitirati na dulje staze razvijajući se na samostalnim osnovama. A kasnije će onda i ona moći pomoći nekom drugom. Vjerojatno će vam kasnije doći i iskreno zahvaliti.

Pomaganje ima smisla samo ako postoji iskrena spremnost pomagača i pomognutog, prvog da pomogne, drugog da prepozna i bude zahvalan, te da prvom prilikom stane na svoje noge o čemu god se radilo. Tako se rađaju iskreni i čisti odnosi, te pravo prijateljstvo.

Stoga prepoznajte kad je vrijeme i gdje su granice pomaganja. Prema dva kriterija: svoj osjećaj i iskrenost, te zahvalnost drugog.  Ako bilo što od tog izostane, prekinite. Imate pravo na to