Posljednjih nekoliko godina postalo je moderno da veliki proizvođači jogurta, posebice onih koji se reklamiraju za žene, u svoje recepte dodaju više živih probiotika i to je vrlo dobro u teoriji.

Znanost jest potvrdila da su probiotici dobri za nas, ali ono što nije tako dobro za nas je činjenica da je stvarna održivost tvornički dodanih probiotika upitna jer je mješavina probiotika koje dodaju svojim proizvodima ograničena, a čak i to malo živih kultura može biti uništeno ili oslabljeno procesima zagrijavanja i konzerviranja koje takva masovno proizvedena hrana mora proći.

Ali unos probiotika preko prirodnih, svježih i cjelovitih namirnica ili prirodno fermentirane sirove hrane promiče odlično zdravlje crijevne flore.

To čini i uključivanje namirnica bogatih prebioticima (sirovih namirnica koje sadrže netopljiva vlakna poput luka, poriluka, banana, artičoke i cikorije) koji služe kao hrana korisnim bakterijama omogućavajući im rast i razmnožavanje, čime se poboljšava sposobnost našeg tijela da apsorbira nužne hranjive sastojke poput kalcija i magnezija te stvara i izbacuje zdravu stolicu.

Fascinantno je kako su još drevne kulture intuitivno razumjele važnost dodavanja probiotičkih i prebiotičkih namirnica u prehranu.

Tako je crveno vino odličan primjer fermentirane hrane koja može pomoći probavi, a isto čine druge svježe i sirove fermentirane namirnica poput kiselog kupusa. Radi se o tome da se hranu pusti da prirodno fermentira, odnosno da se bakterijama iz zraka jednostavno pusti da djeluju sa sirovim povrćem i malo soli.