Svi imamo neka svoja mala zadovoljstva koja radimo i za koja vrlo vjerojatno nitko ne zna. Bilo to opuštanje uz niz nama najdražih sapunica na televiziji, čašica dobrog vina nakon radnog dana, uživanje u raznim slasticama ili kupovina još nekih novih svari, bilo odjevnih ili kolekcionarskih ili nešto slično.

Prepuštanje našim malim užicima donosi nam trenutno zadovoljstvo, ali ponekad se javljaj i osjećaj krivnje uz njih.

Mali rituali koje imamo za opuštanje i popravljanje raspoloženja pomažu nam da se osjećamo bolje. Toliko se možemo uživjeti u naše male gušte i preko mjere koja nam je prihvatljiva. Na neki način postajemo ovisni o našim zadovoljstvima i možemo ljudima sa strane djelovati kao da nam nisu sve na broju. Tada se može javiti i osjećaj krivnje jer smatramo da je na nama da prestanemo i nađemo granicu. No, istina je da se taj proces ne odvija potpuno pod našom svjesnom kontrolom.

Nagon nas vodi zadovoljstvima

U našim je genima preferencija prema hrani koja je slatka i masna jer je ona najkaloričnija i omogućuje nam da preživimo. Također, seksualni nagon nam je genetski urođen i omogućuje nastavak naše vrste i prijenos naših gena. Nismo ostali samo na ovim primarnim zadovoljstvima, već smo razvili i mnoga druga. Ali nagon i dalje ostaje pozadinski pokretač za ponašanja koja nam čine zadovoljstvo. 

Primjerice, ljudi koji uživaju u finim vinima ili finim sirevima, svjesni su da u svojim guštima mogu pretjerati i smatraju da mjesto gdje će povući crtu ovisi isključivo o njihovoj slobodnoj volji. No, čak i ponašanja koja su nam ugodna i ne škode nam poput nekih drugih ovisnosti, mogu postati ovisnost. Njima upravlja naš nagon koji je jak i često izvan naše svjesne kontrole. Kad ne uspijemo povući crtu, već odemo malo dalje u našim guštima, javlja se osjećaj krivnje. Potrebno je priznati da naša moć slobodne volje ovisi i o fiziološkim mehanizmima organizma i da nam je ponekad teško pridržavati se naših propisanih standarda. Moglo bi nam biti lakše ako krivnju skinemo sa sebe i prebacimo ju na gene. Ipak, važno je imati „karakter“ i čuvati svoje zdravlje kako bismo i dalje mogli uživati u našim malim zadovoljstvima.

Nastanak zadovoljstava

Ljudi imaju predispoziciju za traženjem zadovoljstva. Kod nekih je ona jača i tada govorimo o osobama koji kao crtu ličnosti imaju izraženiju potrebu za traženjem uzbuđenja u životu. No, i kod svih ostalih ta se zadovoljstva ili preferencije prema nečemu razvijaju još u djetinjstvu. Uglavnom razvijemo osjećaj zadovoljstva prema nekom ponašanju jer nam je ono dostupno i dobri smo u njemu.

Primjerice, žena čija je baka pekla izvrsne kolače ima sjećanje na zadovoljstvo iz djetinjstva koji joj je pružala toplina doma koji je mirisao na kolače. Ima dara za pečenje kolača i kao odrasla i sama uživa u pečenju kolača. To je njezino malo zadovoljstvo, bijeg od obaveza i način da pruži osjećaj zadovoljstva svojim ukućanima i prijateljima. Tako je veća vjerojatnost da ćemo uživati u istim malim guštima kao i naši roditelji ili članovi obitelji jer nam je to bilo pristupačno od radnih dana. Također, ako smo dobri u nečemu i uživamo u tome, vrlo je vjerojatno da ćemo od toga razviti naše rituale za opuštanje i dizanje raspoloženja.

Ipak, važno je naglasiti da su zadovoljstva koja nam pružaju naši mali gušti privremena, kratkotrajna i prolazna te nas ne čine generalno sretnima. Zato nije dobro koncentrirati se u životu samo na male stvari koje nas vesele i koristiti ih kao bijeg od ne tako ugodne stvarnosti i svakodnevice. Idealno je kad uklopimo svoja mala zadovoljstva u svoje zanimanje i napravimo karijeru od toga. Tada ćemo zaista uživati u onome što radimo i bit ćemo najbolji u tome, a naši mali gušti pretvorit će se u jedno generalno zadovoljstvo životom, barem na poslovnom planu.