Odgovara na e-poštu, jede doručak sa svojom obitelji, čita vijesti, vodi sastanke i bavi se sportovima poput tenisa, trčanja i kitesurfinga - sve do odlaska u krevet u 11 sati navečer. U osnovi, Branson je nevjerojatno aktivan i ostvaren pojedinac (i bio bi zločin nazvati ga lijenim).

Stoga nije teško uvidjeti zašto se lijeni ljudi smatraju manje pametnima i uspješnima u svojoj karijeri. Na sreću, znanost je otkrila dokaze da je lijenost zapravo znak inteligencije, opisao je za CNBC Tom Popomaronis, stručnjak za trgovinu i viši direktor inovacija proizvoda u Hawkins grupi.

Znanost: lijenost ima svoje kvalitete

U prosjeku, ljudi koji su manje tjelesno aktivni imaju tendenciju da budu inteligentniji od fizički aktivnih ljudi, prema studiji iz 2015. objavljenoj u Journal of Health Psychology. Istraživači su čak razvili i šminkerski opis "lijenosti" - nazivaju ga "potrebom za spoznajom".

Ljudi koji imaju tu osobinu žude za strukturiranim i razumnim načinima gledanja na svijet, i često nastoje provoditi aktivnosti koje pružaju intenzivnu mentalnu stimulaciju, kao što su teške zagonetke ili rasprave.

Podaci su pokazali da se oni s visokim IQ-om brzo počnu dosađivati, zbog čega postaju manje aktivni i provode više vremena u mislima.

Istraživači su koristili upitnik kako bi procijenili "potrebu za spoznajom". Šezdeset ispitanika je podijeljeno u dvije skupine ("mislioci" i "ne-mislioci") na temelju njihovih anketnih odgovora. Svi sudionici su zatim nosili pokazivač aktivnosti u razdoblju od sedam dana, pružajući istraživačima uvid u njihove navike.

Podaci su pokazali da su se oni s visokim IQ-om lakše počeli dosađivati, zbog čega su bili manje aktivni i provodili više vremena u mislima. Vrlo aktivna skupina lakše se dosađivala kad je morala mirno sjediti i promatrati svoje apstraktne misli. Umjesto toga, radije su stimulirali svoje umove aktivnim zadacima, kao što su sport i druge fizičke aktivnosti.

Jesu li lijeni ljudi stvarno pametniji i uspješniji?

To se sigurno ne zbraja. No, dio problema je možda povezan s time kako mi gledamo na lijenost samu po sebi; vrlo je moguće da stvari koje povezujemo s lijenošću zapravo nisu toliko indikativne za lijenost.

Bill Gates je često citiran: "Uvijek sam izabrao lijenu osobu za težak posao, jer će lijena osoba pronaći jednostavan način da to učini." Iako je upitno je li Gates uopće to rekao, citat se još uvijek ponavlja - i to je zato što u tome ima neke istine.

Mnogi opsesivno kritični mislioci (a.k.a. ljudi s velikom "potrebom za spoznajom") bave se smanjenjem bespotrebnih radnji i umjesto toga preferiraju učinkovite procese. Dakle, možda unajmljivanje lijenih osoba ipak nije najgora ideja. Oni će vjerojatno biti strateški mislioci koji mogu smisliti pametne prečace, način za uklanjanje problema, uštedjeti vrijeme i doprinijeti novim, inovativnim idejama za tvrtku.

"Lažna lijenost"

Michael Lewis, uspješan i pametan autor bestselera "Moneyball" i "The Big Short", nije se sramio kad su ga zvali lijenim.

"Moja lijenost služi kao filter", rekao je jednom u intervjuu s Ryanom Smithom, izvršnim direktorom online tvrtke Qualtrics.

"Nešto mora biti stvarno dobro prije nego što odlučim raditi na tome."

Lewisova percepcija lijenosti je ono što bi se moglo nazvati "lažna lijenost". Činjenica da je njegova lijenost doprinijela njegovu uspjehu pobija negativne stereotipe o lijenim osobama.

Video igre su još jedan primjer "lažne lijenosti". Često se doživljavaju kao bezumna aktivnost u kojoj uglavnom uživaju lijeni ljudi. Ali svatko tko je ikada igrao Fortnite zna da ta igra zahtijeva dosta strateškog razmišljanja i rješavanja problema.

Sam Elon Musk bio je poznat kao gejmer, a teško je zamisliti da ga netko nazove lijenim. Tijekom 100-satnih radnih tjedana i godina bez godišnjeg odmora, Musk je izgradio najmanje šest iznimno uspješnih tvrtki.

Igrice vole igrati i Mark Zuckerberg i Larry Page, opet dvije osobe koje nisu ni lijene niti neinteligentne u bilo kojem smislu.

Zaključak je da je "lijen" široko definirana riječ. Ipak, dokazi upućuju na to da bismo mogli biti otvoreniji i pažljiviji u ocjeni kvaliteta osobe koje nas dovode do prosudbe - o kakvoj je osobi riječ.

U međuvremenu, trebali bismo razmotriti prihvaćanje pozitivnih aspekata naše unutarnje lijenosti.

“Sada, ako ćete me ispričati, moram se vratiti igranju Fortnitea”, u šali je zaključio analizu Popomaronis.