Nevjerojatno je to čudo da čim započneš govoriti “hvala”, tvoj se život počinje mijenjati.

Odjednom se pronalaze mjesta za stare odnose i stvari za koje si mislio da su završili. Počinješ dublje razumijevati stvarnost i shvaćaš da imaš sve što ti potrebno. Čim počneš govoriti hvala izlaziš iz mentaliteta žrtve i shvaćaš da nisi samo okružen neprijateljima koji tvoj život pokušavaju uništiti već ljudima koji su nešto od sebe dali da bi tvoj život bio makar malo bolji.

Čim počneš govoriti hvala odjednom se raščišćava talog negativnih osjećaja koji se skupio u dnu tvoga bića, samo jedan misao i riječ imaju moć pročistiti sve ono što se godinama trovalo i zagađivalo što tvojom krivnjom što krivnjom drugih ljudi. Čim počneš govoriti hvala shvaćaš da nisi samo posjetitelj u ovom vremenu već da si pozvan preuzeti ulogu stvaratelja boljih okolnosti za sebe ali i za druge ljude.

Čim počneš govoriti hvala kao da se neka zatvorena vrata počinju otvarati. Kao da se pojačava tvoja upornost i onamo gdje si odbijan i kao da sebi govori: izdržat ću još malo koliko mi god bilo teško. Čim počneš govoriti hvala počinješ se osjećati sigurnije jer shvaćaš da se iza pozadine svega ovoga što vidiš nalazi netko tko pokušava oblikovati ovaj svijet po nekoj boljoj viziji i da takvim ljudima treba dati svoju ruku.

Čim počneš govoriti hvala ne možeš se više osjećati beskorisno. Počinješ shvaćati da imaš svoju ulogu u povijesti svijeta. Pronađeš način da ideš dalje za sve one ciljeve kojima si nekoć tražio isprike i opravdanja zašto ih ne možeš napraviti. Čim počneš govoriti hvala shvaćaš da ti život daje novu šansu u svim tvojim porazima i gubicima jer tvoj pogled usmjeruje na ono što u životu imaš i što tvoj život čini lijepim i vrijednim.