Imali ste najbolje ocjene u školi, bili ste izvrsni na fakultetu i diplomirali ste kao najbolji u generaciji. To vas čini inteligentnim, zar ne?

Nema sumnje u vaše akademske sposobnosti, a vi ste očito blagoslovljeni vrlo sposobnim umom u mnogim aspektima. Ali inteligentni? Jeste li 100% sigurni u to?

Biti među istaknutim osobama na edukacijskom frontu je zasigurno znak da se mnogo toga događa između vaših ušiju, ali postoje neke velike razlike između toga da imate knjišku “pamet” i da imate istinsku inteligenciju.

Evo koje su:

1. Znati Vs razumjeti

„Svaka budala može znati. Poanta je razumjeti.”- Albert Einstein

Često postoji golemi, zjapeći jaz između spoznaje i razumijevanja detalja. Možda znate da kombiniranje kemikalije X s kemikalijom Y daje prilično eksplozivan rezultat, ali to znanje NIJE isto kao kada imate puno, praktično razumijevanje zašto ove određene kemikalije reagiraju na način na koji to rade.

Poznavanje je površno; u velikoj se mjeri oslanja na promatranje i pamćenje. Razumijevanje zahtijeva nešto dublje; radoznala priroda koja nastoji objasniti razlog. Zbog toga je krajnje bitan dio razumijevanja, on poziva istinski inteligentne umove da slijede tragove kako bi dokučili nešto.

Otkrića se ne rađaju iz znanja; ona su nastala iz radoznalosti i hrabrosti da se s vjerom skoči u mračnu prazninu misterija. I dalje bismo živjeli u špiljama da naši preci nisu istraživali i širili svoje sposobnosti kroz svoju znatiželjnu prirodu.

2. Uzimanje konteksta u obzir

Činjenica je beskorisna u izolaciji. Sve dok ne uspijete objasniti kako se ta činjenica odnosi na mnoge druge teme koje su povezane s većim kontekstom, vaša inteligencija ostaje ograničena.

Mogu vam reći da zakiseljavanje oceana negativno utječe na sposobnost koralja da formiraju svoje kosture. Zanimljiva opservacija, bez sumnje, ali ne i vrlo korisna kada se uzima odvojeno. Sve dok ne pogledate širi kontekst i objasnite kako će to utjecati na složene i raznolike ekosustave koji se oslanjaju na ta vitalna koraljna staništa, sama činjenica malo znači.

Inteligentni ljudi su više svjesni kako se jedan podatak odnosi na veću sliku. Oni razumiju odnos između stvari; ili ako ne, pokušavaju to shvatiti. Knjiški pametni ljudi imaju tendenciju da se ne brinu toliko o nečemu što se nalazi izvan njihovog uskog polja mišljenja.

3. Emocionalna perspektiva

Postoje, bez sumnje, mnogi ljudi koji mogu voditi pristojnu raspravu i braniti svoje gledište. Usprkos tome, ponekad bi bilo bolje popustiti i razriješiti situaciju svojom poniznošću i dobrom voljom. Zaista inteligentni ljudi mogu prepoznati te trenutke i djelovati u skladu s tim. Oni koji su ograničeni na knjišku inteligenciju ne mogu uvijek to učiniti.

Ali zašto je to važno, možda se pitate? Pa, sve se svodi na interakciju između znanja i emocija. Ključna riječ ovdje je ravnoteža. Kada je vaše unutarnje stanje uravnoteženo, vi ste opremljeni da iskoristite svoje znanje na najbolji način. Kada vas prevladaju emocije, znanje stvara put prema aroganciji i tvrdoglavosti, a to su osobine koje bi mnogi smatrali negativnim.

U prijateljskoj raspravi istinski inteligentna osoba moći će osjetiti rastuću napetost i dovršit će stvari na diplomatski način. U nedostatku ove emocionalne svijesti, rasprava se može brzo pretvoriti u žestoku raspravu koja ne služi ni jednoj strani.

4. Uzmite u obzir drugu osobu

Spomenuta emocionalna oštrina igra drugu ulogu u inteligenciji – omogućuje osobi da razmisli o utjecaju svojih postupaka na druge. Nazovite to empatijom, nazovite to teorijom uma, nazovite to onako kako vam se sviđa, ali ta sposobnost da shvatite kako djelovanje pojedinca utječe na vanjski svijet nije nešto što možete naučiti iz knjige.

Ovaj aspekt inteligencije prirodniji je, više je urođen nego samo čisto znanje. Ona traži od pojedinca da uđe u cipele drugog bića i da vidi kako se osjeća. To zatim vodi u proces donošenja odluka.

Bez tog ključnog aspekta opće inteligencije, vi ostvarujete svoje ciljeve na račun drugih. To je tip osobe koja govori i čini stvari koje uznemiruju druge i ne može razumjeti zašto reagiraju na takav način.

5. Provedba

Samo djelovanjem i primjenom znanja može se sve postići. Ovaj korak je mjesto gdje neki pametni akademici ne uspijevaju. Oni jednostavno nemaju sredstva za provođenje stvari. U ovom trenutku imaju tendenciju otkriti da njihovi životi stagniraju.

Oni nemaju praktičan ili emocionalni intelekt da bi se mogli podignuti na korporativnoj ljestvici, a nedostaje im sirova ambicija i odlučnost da stvore vlastiti put u poslu ili u nečemu drugom.

Njihov dar za apsorbiranje i prisjećanje informacija ne može nadoknaditi manjak kada je riječ o provedbi planova u djelo.

6. Znati da ne znate ništa

Sokrat je često citiran: “Ja sam najmudriji čovjek jer znam da ništa ne znam”. Ova ideja upućuje na konačni dio u slagalici istinske inteligencije. Vidite, inteligencija poznaje svoje granice i, stoga, kako bi ispravno tvrdili da ste inteligentni, u biti morate biti spremni priznati da uopće ne znate ništa.

Sokratovski paradoks je koncept da ljudi s knjiškom inteligencijom to često ne mogu shvatiti.  Njima se čini gotovo apsurdnim ispuniti njihove glave s informacijama, da bi onda sve prepustili sumnji. Jer to je u suštini ono što inteligentna osoba čini kada se odrekne svog punog razumijevanja stvari za koje tvrdi da razumije.

Ljudi s knjiškom inteligencijom ostaju odlučni u svom znanju i razumijevanju i odbijaju prihvatiti mogućnost da su u krivu.

Ako ikada trebate odlučiti je li netko doista inteligentan ili samo knjiški pametan, možete se pozvati na ovih šest točaka. Komponente su međusobno povezane tako da inteligencija zahtijeva od svih njih da budu prisutne u određenom stupnju.