Kako odvojiti važno od nevažnog u odnosu i ne dopustiti da nam male stvari kvare ono što je doista važno? Pomoći vam može ova jednostavna vježba.

Čega ćemo se sjećati?

Uhvatite li se često kako, u odnosu s partnerom, razmišljate ili se ljutite oko svakodnevnih sitnica? Dr. Richard i Kristine Carlson bračni su par koji je u zajedničkoj knjizi "Ne mari za male stvari u ljubavi: 100 savjeta kako ne dopustiti da male stvari zavladaju vašim ljubavnim životom" između ostalog savjetovao da ponekad zamislimo da smo došli do kraja zemaljskog putovanja i osvrnuli se da pogledamo što je u našem životu bilo uistinu važno. Evo njihovog osobnog iskustva.

Jednog dana sjedili smo zajedno za ručkom kad je Kris postavila pitanje: "Jednog dana kad se osvrnemo na naš zajednički život, pitam se čega ćemo se najviše sjećati i što će nam biti najvažnije? Što smo više razmišljali o svojim odgovorima, postajalo nam je jasnije da je to pitanje važno. Otada smo upoznali mnogo parova koji su se bavili istom mentalnom vježbom i zasad se čini da se svatko slaže da je i zanimljiva i da pomaže."

Sve se nekako čini jasnije i znatno manje hitno kad se na to gleda iz daljine. Kad prođe dovoljno vremena, nekako ste u stanju sagledati stvari kakve jesu i razlučiti ono što je istinski važno od onoga što se samo čini važnim u tom trenutku. Dok zamišljate da gledate na svoj dotadašnji život, kao da svoje iskustvo činite manje osobnim, da biste ga sagledali objektivnije.

Da nismo... ne bismo

Sjećam se da sam razmišljao koliko bismo vjerojatno više naglašavali dobre trenutke, a ne loše, i svoja pozitivna iskustva a ne negativna. Kris je pravilno istaknula kako smo se često već osvrtali na ono što je bilo teško ili bolno i, gledano unatrag, ističemo da su ta iskustva među najvažnijima za osobni rast i bogato životno iskustvo. Na primjer, da nismo zamalo poginuli u automobilskoj nesreći, možda ne bismo tako cijenili dar života.

Da nismo imali novčanih poteškoća i ulagali u neke gluposti dok smo bili mladi, nikako ne bismo mogli potpuno cijeniti ugodu koju nam pruža osjećaj da imamo dovoljno, ni važnost vraćanja onima manje sretnima od nas. Da nismo iskusili fizičku bol, ne bismo cijenili koliko je važno brinuti se za sebe, niti bismo mogli cijeniti kakav je dar biti bez boli. Da nismo izgubili dobre prijatelje, zauvijek, zbog pijanih vozača, možda ikada ne bismo cijenili koliko je važno usporiti ritam života dovoljno da možemo uživati u svakom dragocjenom danu i shvatili da se loše stvari doista mogu dogoditi dobrim ljudima.

Tužno rasipanje vremena i energije

Kris se pitala na koje ćemo se druge darove, prerušene u bolna iskustva, osvrnuti kasnije, kad prijeđemo još puta. Smijuljila se dok je govorila: "Znam da se sigurno nećemo osvrnuti i reći: "Da se barem one svakodnevne male gnjavaže nisu događale, bili bismo toliko sretniji." Baš obrnuto, shvatili smo da ćemo, na kraju, većinu stvari koje toliko muče većinu nas pamtiti kao posve nevažne, ako ih uopće upamtimo. Bilo koje i svako prepiranje ili svađanje, ili potreba da se dokažemo, prepoznat ćemo kakve jesu – kao tužno rasipanje vremena i energije.

Ono što će nam biti najvažnije jest ljubav koju smo mogli podijeliti jedno s drugim i s ostalim ljudima, nevjerojatan dar naše dvoje djece i radost koju su unijela u našee živote, te duhovni rast i uvide, kakvi god oni bili, koje smo mogli iskustiti u našem kratkom putovanju ovdje na zemlji.

Odbacite frustraciju - sada

Složili smo se da će ono što će se činiti najmanje važnim biti naše manje frustracije jedno drugim, ospjednutost postignućima, brige oko stvari poput težine, fizičkog izgleda, doma u kojem smo živjeli i koliko je bio čist, materijalnim dobrima ili veličinom našeg bankovnog računa. Nije da te stvari, i još toliko sličnih, nisu bitne za dobar život – samo su manje važne od drugih stvari.

Drugi parovi ukazuju na slična uviđanja prilikom bavljenja ovom vježbom. Prijatelji su rekli, usred teškog trenutka: "Kladim se da će čak i ovo, ma koliko se bolno činilo, biti nevažno kad se osvrnemo. Zašto ne bismo odlučili odbaciti svoju frustraciju sada?" Pametniji način gledanja poput ovog omogućava parovima da prestanu mariti za male stvari i da se počnu koncentrirati na važnije. Upravo se o tome i radi kod ove strategije – kako naučiti odbaciti stvari za koje u srcu znate da nisu vrijedne uzrujavanja. Na kraju krajeva, ako znate da će se nešto činiti nevažnim poslije, zašto to ne učiniti nevažnim sada?

Uzmite si malo vremena i razmislite o ovoj vježbi. Samo krenite i skočite u mislima do kraja svog života. Sad se osvrnite i promotrite što vidite. Uz malo sreće, primijetit ćete pokoju stvar koju biste možda mogli promijeniti – prioritet, naviku, vjerovanje koje samo sebe pobija ili stav prema životu. U najgorem slučaju, smatrat ćete ovo zanimljivom vježbom. U najboljem slučaju, promijenit ćete način na koji gledate na stvari."