Prema nekim predviđanjima, prosječni milenijalac će u životu napraviti oko 27 tisuća selfieja i na svaki potrošiti u prosjeku sedam minuta...

Just for the record: riječ selfie svakoga se dana spomene na 365.000 Facebook postova i 150.000 tweetova, a ako na Instagramu pretražimo #selfie, dobit ćemo više od 50 milijuna rezultata iz cijelog svijeta.

Psiholozi su to ovako saželi: ljudi ne objavljuju selfieje na društvenim mrežama zato što su puni samopouzdanja nego zato što nisu. Čine to jer im je potrebna potvrda drugih da su prihvaćeni, voljeni, da zanimaju druge ljudi. Potrebni su im lajkovi. Selfie kultura nije narcistička nego upravo suprotno. Američka psihijatrijska asocijacija (APA) još je 2014. izdala objavu kojom je ustvrdila kako je gomilanje selfieja na društvenim mrežama mentalni poremećaj, a definira se kao “opsesivna želja za fotografiranjem samog sebe i postavljanje fotografija na društvenim mrežama zbog nedostatka samopoštovanja i popunjavanja praznine u intimnom životu”.

Brojni psiholozi i psihijatri diljem svijeta složili su se da trend selfieja nije bezazlen: on utječe na razvoj ličnosti pojedinca, koji uz nametanje lažnih standarda ljepote, može imati ozbiljne posljedice na psihičko zdravlje.

Uz selfie su vezane tri razine poremećaja. Prva razina je takozvani ograničeni selfie, odnosno učestalo fotografiranje bez objavljivanja na društvenim mrežama. Druga razina je učestalo fotografiranje uz objavljivanje, dok je treća - kronični selfie - nekontrolirano fotografiranje i objavljivanje na društvenim mrežama najmanje šest puta dnevno. Nekome možda zvuči smiješno, no diljem svijeta deseci tisuća mladih osoba u dobi od 16 do 35 godina pati od poremećaja povezanog s nekontroliranim selfiejima. Opsesivno-kompulzivno fotografiranje i objavljivanje selfieja itekako može izmaknuti kontroli i zato kad uočite da je neka prijateljica pretjerala s fotkanjem i objavljivanjem same sebe, vrijeme je za jedan dug, konstruktivan razgovor s njom.