Suzbijte štetne bakterije, ojačajte imunitet i pobijedite viruse uz pomoć prirodnih aktivnih tvari. Žlica meda, nekoliko kapi ehinaceje ili čaj od kadulje katkad mogu biti djelotvorniji i sigurniji od kapsula antibiotika

I najmanja upala danas se liječi antibioticima. Toliko se primjenjuju da su bakterije na njih postale otporne. Stoga povećavamo doze, a s njima stižu i brojne nuspojave. Naime, antibiotici ne biraju, uništavaju sve bakterije koje na njih nisu otporne pa tako ubijaju i dobre mikroorganizme, primjerice one odgovorne za ravnotežu u crijevnoj i vaginalnoj flori. Susrećući se s time, britanski liječnik John McKenna odlučio je isprobati prirodnu alternativu.

Vodeći se svjetskim istraživanjima, u svojoj je praksi počeo primjenjivati prirodne tvari koje imaju jaka antibakterijska i antiseptička svojstva i dobio je iznenađujuće dobre rezultate. Shvatio je, naime, da bilje ne djeluje samo putem svojih aktivnih tvari na simptome već energetskim potencijalom koji dobiva od prirode i sunčeve svjetlosti cijeli organizam potiče na postizanje ravnoteže. Svoja zapažanja iznio je u knjizi Prirodni antibiotici (hrvatsko izdanje Mozaik knjiga). Evo njegovih favorita.

Ehinacea

Ehinacea je poznata po sposobnosti suzbijanja upala i jačanja imuniteta. Jedna je od najčešće propisivanih ljekovitih biljaka u svijetu, posebice u SAD-u i Njemačkoj. Potječe iz Sjeverne Amerike gdje su je Indijanci upotrebljavali za liječenje upala, površinskih rana i zmijskih ugriza. Ehinacea potiče djelovanje bijelih krvnih stanica koje pomažu u suzbijanju upala u tijelu. Novija istraživanja pokazuju da ta biljka jača djelovanje određene vrste bijelih krvnih stanica, tzv. makrofaga. U prosincu 1984. liječnički časopis Infection and Imunity objavio je da određeni sastojak ehinaceje znatno pojačava uništavanje tumorskih stanica zbog utjecaja makrofaga. Pomaže kod svih upala bez obzira na to jesu li uzrokovane bakterijama, gljivicama ili virusima. Upotrebljava se za površinske rane, čak i za liječenje ekcema.

Djelotvorna je kod prehlada i gripa, sinusitisa, grlobolje, uhobolje te upala mokraćnih puteva. Na koži pomaže kod uboda, čireva i opeklina. Prema autoru knjige Prirodni antibiotici Johnu McKenni, ehinaceju je najbolje uzimati kao tekući ekstrakt ili tinkturu. U tekućem se obliku lakše upija u krvotok. McKenna je s lijekom u takvom obliku imao mnogo bolje rezultate nego u suhome, primjerice u tabletama ili kapsulama. Najčešće se upotrebljava Echinacea purpurea, ali pokazalo se da dobro djelovanje ima i Echinacea angustifolia pa ih je dobro kombinirati.

Med

Med je nektar biljaka u cvatu, uključujući i ljekovito bilje poput ehinaceje i maslačka. Dobro je poznato da med ima protumikrobna svojstva. Med manuka s Novog Zelanda vrsta je s najjačim protuupalnim djelovanjem. Pokazao je iznenađujuće rezultate u kliničkim ispitivanjima, a upotrebljava se u liječenju kožnih čireva i opeklina trećeg stupnja. Med je izvrstan za tretiranje upala dišnih puteva. Istraživanje provedeno u Bugarskoj na više od 17.000 ljudi pokazalo je djelotvornost meda u liječenju kroničnog bronhitisa, bronhijalne astme, rinitisa i sinusitisa.

Ta cvjetna dragocjenost sadržava mnoge kemikalije, uključujući organske kiseline, minerale u tragovima, protumikrobne spojeve, vitamine C, A i beta-karoten, kao i sve vitamine B-skupine. Sadržava i visoku koncentraciju vodikova peroksida i mravlje kiseline koji imaju antibakterijska svojstva. Kako zapravo med djeluje? Kad se, primjerice, stavi na ranu poput dekubitusa, upija vodu iz rane, suši je i sprječava upalu. Spomenuti protumikrobni spojevi uništavaju sve mikroorganizme koji bi mogli kontaminirati ranu. Dr. McKenna kaže da je to jedno od najučinkovitijih sredstva za liječenje čireva nastalih od proširenih vena, dekubitusa i opeklina. Upotrebljavate li ga izvana, potpuno njime prekrijte tretirano područje i zamotajte sterilnim zavojem pa zavoj mijenjajte svaki dan. Za oralnu uporabu uzmite žlicu meda triput na dan, a ako je upala akutna, možete uzimati po jednu žlicu svaki sat.

Ekstrakt sjemenki grejpa

Za ovaj ekstrakt McKenna tvrdi da je najjači raspoloživi prirodni antibiotik koji uništava širok spektar mikroba, uključujući viruse, bakterije, gljivice i kvasce. Dobra je tvar i protiv parazita pa se preporučuje i onima s poremećenom crijevnom florom. Njegova je uporaba zapravo počela u poljoprivrednoj industriji, i to za zaustavljanje širenja plijesni na pohranjenim poljoprivrednim proizvodima. Zbog jakih antiseptičkih svojstava bio je i u uporabi u bolnicama za čišćenje kirurške opreme, a u bazenima se upotrebljavao umjesto klora. Ekstrakt nastaje mljevenjem sjemenki grejpa i dodavanjem alkohola. Drugi dan toj se mješavini dodaju glicerin i destilirana voda.

Ekstrakt je prilično gorak, što mnogima smeta, no može se dodati u sok od naranče ili uzimati u obliku kapsula. McKenna ga preporučuje za sve vrste upala, površinske rane i kožne čireve te za ispiranje kod vaginalnih upala, ali i kao sprej za nos kod upala gornjih dišnih puteva. Pomaže kod prehlada i gripa, crijevnih infekcija i upala mokraćnih puteva. Uvijek ga treba uzeti razrijeđenog (u vodi ili soku) jer u suprotnom može naštetiti sluznici probavnih organa i koži. Uzimate li ga dugo, u prehranu treba uvrstiti probiotike kako bi nadomjestili dobre bakterije u crijevima koje će on također ukloniti.

Ulje čajevca

Antibakterijsko djelovanje čajevca nadaleko je poznato, i to zahvaljujući aromaterapiji. Ova australska biljka djelotvorna je kod atletskog stopala, gljivične infekcije noktiju, herpesa, svih kožnih upala, uključujući akne, rane i opekline, impetigo te u liječenju tvrdih i bolnih čireva. Pokazala se dobrom i u uklanjanju prhuti. Za razliku od drugih prirodnih antibiotika, čajevac se nikada ne smije uzimati oralno jer može uzrokovati ozbiljne nuspojave, a kod primjene na koži treba ga razrijediti jer može izazvati alergijsku reakciju – kontaktni dermatitis.

Za gljivične upale upotrebljavajte 10-postotnu otopinu barem mjesec dana, za bakterijske upale 5-postotnu do 10-postotnu, a za lice 5-postotnu otopinu. Nanosite je samo na zahvaćeno mjesto. Jedino se za nokte ulje čajevca može upotrijebiti bez razrjeđivanja. Budući da je riječ o vrlo popularnom pripravku, pazite da ne kupite sintetsku, već prirodnu vrstu ulja. Čajevac je danas sastojak mnogih proizvoda, od sapuna i šampona do pasti za zube.

Kadulja i majčina dušica

Obje imaju jaka antiseptička svojstva i mogu se upotrebljavati za grgljanje kod grlobolja, uključujući i bakterijsku anginu. Oralno se mogu uzimati i za upale gornjih i donjih dišnih puteva, a kod kožnih upala primjenjuju se izvana. Kadulja se preporučuje kao tekućina za ispiranje upaljenih desni i upaljene sluznice usne šupljine, a pomaže i kod afti. Majčina dušica izvanredan je lijek protiv kašlja. Kod produktivnog kašlja potiče iskašljavanje, a suhi kašalj umiruje.

Češnjak

Češnjak je kao protuupalno sredstvo bio poznat još kod starih Grka, Rimljana i drevnih Egipćana. Upotrebljavali su ga za liječenje rana, umora, upala i tumora. U oba svjetska rata češnjak je spasio tisuće života spriječivši infekcije rana. Zdrobljenog su ga stavljali na rane. Novija istraživanja pokazuju da sok češnjaka može usporiti rast ili uništiti više od 60 vrsta gljivica te više od 20 vrsta bakterija. Pokazao se odličnim i u smanjivanju kolesterola u krvi te se proučavao zbog svojih antikancerogenih svojstava.

Ulje češnjaka sadržava sumporni spoj pod nazivom alicin koji mu daje antibiotska i antimikrobna svojstva. Kada ga konzumiramo, ulje ulazi u probavni sustav i upija se u krvotok. Izlučuje se putem pluća, odakle dolazi onaj jaki sumporni zadah. No upravo je zato češnjak dobar za upale probavnog sustava i dišnih puteva. Ulje je izvrsno za liječenje upala uha. Dr. McKenna ga već godinama primjenjuje na djeci koja imaju upalu srednjeg uha, i to tako da pomiješa četiri kapi ulja češnjaka (iz kapsule koja se može kupiti u ljekarnama) i četiri kapi maslinova ulja.