Malala Jusufzai, nekoć jedna od mnogih pakistanskih tinejdžerica koja u domovini nije mogla dobiti adekvatno obrazovanje, danas je proslavljena aktivistica za ljudska prava, dobitnica Nobela i studentica na Oxfordu.

Dvadesetogodišnja globalna ikona obrazovanja djevojaka, koja je u četvrtak prvi put otkako su je talibani teško ranili doputovala u rodni Pakistan, nije obična mlada žena.

Malo ih može reći da imaju Nobelovu nagradu ili da su provele 17. rođendan nagovarajući nigerijskog predsjednika da učini više kako bi oslobodio stotine djevojčica koje su oteli islamisti Boko Harama. Malo ih se u toj dobi se već svađalo s američkim predsjednikom u Bijeloj kući zbog napada dronovima u Pakistanu. 

Ona je u središtu javne pozornosti već godinama, otkako su talibani upali u školski autobus 9. listopada 2012., pitali "Tko je Malala?" i pucali joj u glavu. 

Njezin otac Zijaudin, školski ravnatelj, pomogao je neobično talentiranoj djevojčici iz doline Svat u sjeverozapadnom Pakistanu da digne svoj glas. 

Na očev poticaj Malala je pod pseudonimom počela pisati blog za BBC-jev servis na urdskom jeziku kada joj je bilo samo 11 godina. Opisivala je kakav je život pod talibanima koji su preuzeli vlast u njezinu kraju 2007. godine. 

Protivnici njihova režima ubijani su, ženama je zabranjen odlazak na tržnicu, a djevojčicama u školu. 

Njezin blog, pisan jasno i iskreno kako to samo dijete zna, otvorio je svijetu prozor u sve jade života pod talibanskom vlašću. 

Ali tek je nakon pokušaja atentata, koji je gotovo pa čudesno preživjela i potom se oporavila u Britaniji, Malala postala prepoznatljiva i snažna globalna snaga borbe za ljudska prava. 

Čaj s kraljicom 

Svi su ustali i pljeskali kada je 2013. za govornicom Opće skupštine UN-a obećala da je nikada neće ušutkati. 

Iste je godine dobila prestižnu europsku nagradu za ljudska prava Saharov i Baracku Obami u oči kazala da mora prestati s napadima dronovima u Pakistanu. 

Iduće godine postala je najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za ljudska prava. Bilo joj je tek 17. 

Kada ju je kraljica Elizabeta II. pozvala na čaj dosegla je slavu kakvoj mogu pozavidjeti i mnoge filmske zvijezde. 

U svojoj autobiografiji "Ja sam Malala" otkrila je i da je unatoč svim traumama ostala djevojčica kojoj se sviđaju Justin Bieber i Brad Pitt. 

Ali njezin se aktivizam nastavio. Na svoj 17. rođendan bila je u Abuji i pritiskala nigerijskog predsjednika Goodlucka Jonathana da se sastane s roditeljima stotina djevojčica koje su oteli tamošnji islamisti. 

Neumorna aktivistica

Donirala je 50.000 dolara za obnovu škola UN-a u Gazi i tisućama školarki u svom rodnom Pakistanu video vezom govorila da se moraju boriti za svoje obrazovanje. 

Na 18. rođendan otvorila je školu za izbjegle sirijske djevojčice u Libanonu, a u zadnje vrijeme kritizirala američkog predsjednika Donalda Trumpa zbog njegova stava prema izbjeglicama i muslimanima i kolegicu po Nobelovoj nagradi Aung San Suu Kyi jer ne čini ništa da zaštiti progonjene Rohindže. 

Pakistanski su čelnici bili oduševljeni kada je dobila Nobela, a tamošnji liberalni mediji te mnoge djevojčice i žene proglasili su je svojim nadahnućem. 

Ali u Pakistanu ima i mnogo konzervativaca koji je doživljavaju stranom agenticom koja sramoti svoju zemlju. 

Osmorica od desetorice muškaraca koji su osuđeni i zatvoreni zbog pokušaja njezina ubojstva od tada su pušteni. Danas nitko ne zna gdje su. 

Malala je u međuvremenu na Oxfordu počela studirati filozofiju, politiku i ekonomiju, prestižne kolegije koje su pohađali i mnogi kasniji svjetski lideri, uključujući i pokojnu pakistansku premijerku Benazir Bhutto. 

Početkom ovog mjeseca u dolini Svat otvorena je škola čiju je gradnju Malala financirala novčanim dijelom svoje Nobelove nagrade. Nalazi se nedaleko od mjesta gdje su je skoro ubili.