Dugo vas nije bilo na televiziji. Gdje ste bili? Što ste radili?

Bavio sam se svojom strukom. Po zanimanju sam profesor fizičke kulture, u međuvremenu sam magistrirao kineziologiju, a trenutno radim na doktoratu. Vezano za moju struku nastala je i teretana Core Gym, a osim toga, stručni sam suradnik na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Druženje s mnogim sportašima uvijek iznova proširi horizonte, a njihovi uspjesi nakon napornih priprema i treninga veliko su zadovoljstvo.

Kako je došlo do suradnje sa showom ‘Život na vagi’?

Jednostavno, pozvali su me. Takav se izazov ne odbija.

Jeste li ikada požalili zbog nekih svojih odluka, primjerice sudjelovanja u reality showovima? Čemu vas je svaki od projekta naučio?

Nikada nisam zažalio zbog odabira sudjelovanja u nekom projektu. Sapunice, druga sezona ‘Farme’, natjecanje u ‘Fear Factoru’, HTV-ove glazbene emisije ‘Metro pop’ i ‘Glazbena televizija’, Guinnessovi rekordi… Sve što sam radio bio mi je izvor financija za ostvarenje velike želje – školovanja. Ostvario sam taj cilj, a usto stekao lijepo iskustvo koje me danas čini onim što jesam.

Kakvo vam je iskustvo rad na takvom showu?

Golemo, u svakom smislu – profesionalnom i ljudskom.

Koliko je teže trenirati ljude koji imaju prekomjernu težinu? Može se pretpostaviti da se mora puno više paziti na njihovo zdravstveno i psihofizičko stanje nego s drugim osobama koje nemaju takvih problema.

Priznajem da sam vrlo oprezno ušao u ovaj projekt s obzirom na karakteristično zdravstveno stanje kandidata. To su prekrasni ljudi. Puno sam od njih naučio. Njihova volja, snaga i želja trebala bi biti primjer svima, a trenuci slabosti… Pa svi ih imamo. Možda ne izgleda tako, ali zaista pratim svaki njihov treptaj i otkucaj. Trudim se svakome pojedinačno maksimalno prilagoditi svaki trening.

Gledajući show, može se steći dojam kako vi više trenirate s njima na prijateljskoj bazi, a vaša kolegica Sanja Žuljević ima, nazovimo ga, vojnički dril.

Jedno je dojam, a drugo je rezultat. Moj rezultat govori sve. Svatko ima svoj pristup. Pedagogija, metodika, didaktika daju smjernice, a mi sami odlučujemo o metodama i osjećaju koji nam se nameće.

Bili ste kondicijski trener mnogih sportaša. Koja je razlika između njihova treninga i, nazovimo ih, običnih treninga?

Ne želim ići u detalje, ali moje trenersko iskustvo obuhvaća profesionalne skijaše, borce, tenisače, bob vozače, odbojkaše, hokejaše, nogometaše, rukometaše… Trening je trening. Kod mene ne postoji običan trening. Naravno, nijedan trening nije isti. O tome odlučuje suptilnost osobe s kojom treniram.