Hrvatska, kao i sve europske zemlje, osim Islanda, u noći sa subote (26. ožujka) na nedjelju (27. ožujka) pomiče kazaljke na satovima sat vremena naprijed, čime počinje računanje ljetnog vremena oko čijih prednosti i nedostataka ne prestaju kontroverze, tako da su taj model računanja vremena u zadnje vrijeme napustile Turska i Rusija.

Osim Europe, sat će za ljetno računanje vremena pomaknuti  više od 70 zemalja svijeta, većinom na sjevernoj hemisferi.
To će im donijeti više danjeg svjetla i moguće uštede električne energije ali i poremaćaje spavanja, koje mogu pratiti i neke druge zdravstvene tegobe.

Pomicanje sata ustaljeno 70-tih godina

U zapadnoj Europi "pomicanje sata" ustaljeno je početkom 1970-ih godina, uz obrazloženje da se time “produžava” dan, štedi energija, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.

Međutim, suprotno nekadašnjim vjerovanjima, sve se češće navode i argumenti protiv takve prakse, poput onoga da nema rezultata u uštedama energije, a remeti se ustaljene obrasce spavanja što, tvrde znanstvenici, može imati značajne posljedice.

Tako su nedavna znanstvena istraživanja pokazala su da će pomicanje sata s 2 na 3 sata u nedjelju, 27. ožujka, vjerojatno rezultirati porastom srčanih i moždanih udara, većim brojem automobilskih nesreća, te smanjenjem radne učinkovitosti.

"Naša studija ukazuje na to da nagle, pa i male promjene ritma sna mogu imati štetan utjecaj", upozorava kardiolog Amneet Sandhu sa Sveučilišta u Coloradu, čija je studija, utemeljena na bolničkim podacima, otkrila porast broja srčanih udara za 25 posto u ponedjeljak, dan nakon početka ljetnog računanja vremena.

Stranka umirovljenika prošle je godine zatražila od hrvatske Vlade da preispita odluku o prelasku na ljetno računanje vremena, odnosno pomicanju kazaljki na satu.

Po njihovu mišljenju, pomicanje sata provodi se po inerciji, bez razmišljanja o korisnosti ili štetnosti tog poteza kao i bez rasprave o mogućim drugim rješenjima. Tvrde kako ni na razni Europske unije po tom pitanju ne postoji ni jedinstveno stajalište ni jasni pokazatelji opravdanosti.

Uvedeno u Prvom svjetskom ratu sa ciljem uštede ugljena

Motiv za prelazak na ljetno računanje vremena bile su u prvom redu energetske uštede u Prvom svjetskom ratu, zbog kojih Austro-Ugarska i njezini saveznici počinju  eksperimentirati s tom praksom. Cilj je bila ušteda ugljena, tadašnjeg glavnog energenta. Već sljedeće godine, 1917., pridružuje im se i Britanija sa svojim saveznicima, dok su Rusija i Sjedinjene Države pričekale još koju godinu.

Ljetno računanje vremena, koje ove godine traje do 29. listopada, šire je razmjere dobilo za vrijeme Drugog svjetskog rata kao mjera štednje struje. Logika je bila da dulje trajanje dana znači da će ljudi manje sati provoditi uz umjetnu rasvjetu.

Prakse su nakon rata bile različite i neujednačene, a prekretnica je bila velika energetska kriza 70-ih godina kada se svijet počeo vraćati "pomicanju vremena" koje se od tada ustalilo u većem dijelu Sjeverne Amerike i Europi, ali ne i u većini drugih zemalja svijeta. Bivša Jugoslavija ljetno je vrijeme prvi put uvela 1983. godine.

Ljetno računanje u Europi i Americi; Rusija i Turska odustale

Sat unaprijed u Europi će pomaknuti stanovnici svih zemalja, osim Islanda, te više od 70 država  u svijetu. Osim Europe, SAD-a i Kanade, kazaljke naprijed pomiču se i u većini zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, u Meksiku, na Kubi, Grenlandu...

Ljetno računanje vremena nikad nije koristio velik dio zemalja tropskog pojasa jer u tim zemljama ljeto traje cijelu godinu pa danjeg svjetla ima dovoljno tijekom cijele godine, a ono ne koristi ni veći broj zemalja u Africi i Južnoj Americi.
Neke od gospodarski najjačih zemalja kao Kina i Japan koristile su ljetno računanje vremena, ali su od njegova korištenja odustale.

Kazaljke sat unaprijed nisu pomaknuli niti stanovnici Rusije koji od 2014. imaju "trajno zimsko računanje vremena", a na teritoriju te velike zemlje je te godine i sa devet na 11 povećan broj vremenskih zona.  

Nekadašnji Sovjetski Savez uveo je 1981. godine ljetno računanje vremena, a  2011. tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev  smanjio je broj vremenskih zona na devet i odlučio da će ljetno računanje vremena vrijediti cijelu godinu.

Svoju odluku tada je objasnio time da pomicanje kazaljki dvaput godišnje ljudima remeti bioritam i uznemiruje krave.

Od pomicanja sata prošle je godine odustala i Turska koja je također odlučila da će ljetno računanje vremena vrijediti cijele godine.

Tamo gdje se vrijeme mijenja na sjevernoj hemisferi, ljetno računanje obično počinje zadnje nedjelje u ožujku ili prve nedjelje u travnju, a završava zadnje nedjelje u listopadu.

No, ima i iznimaka. Tako od 2007. godine SAD i Kanada počinju ljetno računanje vremena s drugom nedjeljom u ožujku, a završavaju s prvom nedjeljom u studenome

Bez obzira na protivnike, ljetno računanje vremena nesumnjivo ima i svoje dobre strane. Pokazalo se da se tada manje i rjeđe gleda televizija, a češće se boravi u prirodi i trči, hoda ili bavi sportom.

Zbog duljeg dana ljudi mogu biti više biti na otvorenom i uživati u blagodatima svježeg zraka i sunčevih zraka.

Također, mogli bi se i osjećati bolje nego inače jer će sunce sjati i u popodnevnim satima kada završava radno vrijeme što će povećati razinu serotonina, koji podiže raspoloženje.