Ako ste naumili posjetiti ovaj intrigantni sicilijanski grad, evo sažetog virtulanog obilaska i povijesnog pregleda

Nema čovjeka kojemu je riječ "mafija" prva stvar koja mu pada na pamet pri spomenu Sicilije. Pogotovo ako je riječ o njezinom glavnom gradu - Palermu. Organiziranog kriminala ima svagdje, no nigdje kao na Siciliji nije toliko razvikana, poetizirana i gotovo uključena u turističku ponudu zemlje. No ovoga puta, ipak ćemo se orijentirati na bogatu kulturnu baštinu i umjetničku turističku ponudu Palerma, pa ako ste naumili posjetiti ovaj intrigantni sicilijanski grad, evo sažetog virtulanog obilaska i povijesnog pregleda.

Ovaj grad i luku na Siciliji osnovali su Feničani kao koloniju negdje u 8. st. pr. Kr., a neko vrijeme držali su ga i Kartažani. U 3. st. pr. Kr. osvojili su ga Rimljani i za vrijeme rimske uprave to je bila Colonia Augusta Panormitanorum. Od ranog srednjeg vijeka izmjenjuju se bizantska, saracenska, normanska, hohenstaufovska, anžuvinska, aragonska i burbonska vlast, a sredinom 19. stoljeća zauzima ga Garibaldi. Trajne političke preturbacije s promjenama gospodara znatno su utjecale na formiranje arhitekture, u kojoj napose dolazi do izražaja normanska arhitektura s primjesama kasnobizantskih i islamskih elemenata, što pojedinim spomenicima daje jednu osebujnu slikovitost. S talijanskog kopna dopirale su glavne stilske forme i ideje, no s te strane jače je izražen samo barok.

Od zaista mnoštva vrijednih arhitektonskih zdanja prvo treba istaknuti prekrasnu katedralu svete Rosalije koja potječe još iz 12. stoljeća, ali je s vremenom je potpuno izmijenjena i prilagođena novijim stilovima. Vanjski izgled potječe uglavnom iz 14. i 15. stoljeća, dok je unutrašnjost novijeg datuma - krajem 18. i početkom 19. stoljeća pregrađena je po konvencionalnoj baroknoj shemi u kojoj je dobila i neprikladnu visoku kupolu. U jednoj od bočnih kapela nalaze se porfirni carski sarkofazi iz 12. stoljeća.

       Uz bogatu kulturu, u Palermu ćete nerijetko naići na ovakve prizore

Palazzo dei Normani ili Palazzo Reale, prvotno kaštel saracenskih emira iz 11. stoljeća, dograđen je za vrijeme Normana u 12. stoljeću. U njezinom sklopu nalazi se i poznata Capella Palatina iz 12. stoljeća - omanja trobrodna bazilika s povišenim korom i antičkim stupovima.Unutrašnjost joj je bogato dekorirana: ima drveni strop sa stalaktitima islamske arhitekture, kasnobizantske mozaike, oplate i inkrustacije od polihromnog mramora. Od ostalih prostorija palače normanskih kraljeva, treba izdvojiti dvoranu kralja Rogera, koja je ukrašena mozaicima s prizorima iz lova.

Jedna od najstarijih sačuvanih crkava u Palermu je San Giovanni degli Eremiti, crkva koja potječe iz 1132. godine i ima tlocrt egipatskog križa sa tri kupole orijentalnih oblika. Izvori navode kako su je gradili upravo arapski graditelji koji su za vrijeme vladavine normaskog kralja Rogera djelovali na području Palerma. Crkva je lišena gotovo bilokakvih ornamentalnih ukrasa, a uz nju stoji skladan romanički klaustar iz 13. stoljeća.

Jedno od najposjećenijih ali i najstrašnjiih mjesta koje turisti mogu obići u Palermu je Kapucinski samostan iz 17. stoljeća

Jedno od najposjećenijih ali i najstrašnjiih mjesta koje turisti mogu obići u Palermu je Kapucinski samostan iz 17. stoljeća, koji je javnosti otvorio jećasvoje katakombe u kojima su se, na pomalo bizaran način, pohranjivali posmrtni ostaci poznatih građana Palerma. Prema macabre običaju, koji je tijekom 17. i 18. stoljeća bio popularan na ovom području, u podzemne je prostorije ovoga samostana sahranjeno, ili bolje reći - izloženo gotovo osam tisuća tijela crkvenih dostojanstvenika i pripadnika bogate buržoazije Palrema, uključujući žene i djecu. Ovaj običaj, koji s u to vrijeme smatrao osobitom čašću za pokojnika a osobito za njegovu obitelj, postao je zabranjen i ilegalan 1881. Danas su očima javnosti otvorena vrata ovih dugih hodnika prepunih kostiju, poluraspadnutih i mumificiranih tijela, koja, unatoč najsjajnijoj odjeći i dragocjenostima s kojima počivaju u vječnom snu, izazivaju strah i nelagodu. Svi vi slabijeg želuca, srca i osjetiljivije naravi, zaobiđite ovo mjesto.

Razdoblju normanske prevlasti pripada i crkva Santa Maria dell' Ammiraglio, poznatija kao "La Martorana". Ima tlocrt grčkog križa upisanog u kvadrat, kupolu iznad križišta i impresivne bizantske mozaike u unutrašnjosti. Neposredno do ove crkve nalazi se jedna od najzanimljivijih građevina Palerma - crkva San Cataldo. Ova neobična građevina također potječe iz istog razdoblja i na svom izduženom korpusu nosi tri kupole orijentalnih oblika.

Pod utjecajem cistersitske arhitekture od sredine 12. stoljeća nastaju crkve La Magione i Sto Spirito. Prosjački redovi također su ostavili svoja arhitektonska zdanja - crkve San Francesco iz 13. stoljeća i San Agostino iz 14. stoljeća, koje su primjer gotičke prilagodbe romaničkoj koncepciji prostora. Ova obilježja imaju i srednjovjekovne palače Chiaramonte i Scalfani iz 14. stoljeća. Iz renesansnog razdoblja potječe crkva San Giovanni dei Genovesi i nekoliko palača.

Od građevina novijeg datuma treba izdvojiti manumentalnu historicističku zgradu Velikog Teatra - Teatra Massima, iz 19. stoljećastubište kojim se prilazi neoklasičnoj fasadi flankirano je dvjema brončanim sklupturama - alegorijama Tragedije i Opere. U gradu postoji još jedno kazalište - Teatro Garibaldi, također iz 19. stoljeća, koje se nalazi na Piazza Ruggero Settimo, i svojim izgledom kružne građevine s monumentalnim portalom u obliku trijumfalnih vrata, podsjeća na najsjajnije objekte iz perioda antičkog Rima.

Kao izrazito vrijedni primjeri barokne arhitekutre izdvajaju se „Četiri kantuna" - Quattro Canti - četiri zgrade s gotovo identičnim fasadama, okrenute sučelice jedna prema drugoj. Izgrađene su na Piazza Vigliena kao dio novog urbanističkog plana za vrijeme španjolske prevlasti nad gradom. U prizemlju fasade svaki od „kantuna" ima po jednu fontanu sa statuom jednog od godišnjih doba. Sljedeća dva kata na sredini fasade imaju po jednu nišu u kojoj je smještena po jedna skulptura - španjolskih kraljeva Filipa II, III i IV, te svetaca - zaštitnika grada: Agate, Kristine, Nimfe i Olive. Zbog svoje pozicije u samom srcu grada, Piazza Vigliena dugo je vremena bila centralna točka i srce socijalnog života Palerma - kao mjesto gdje su se ljudi nalazili, šetali i čavrljali, sklapali poslovne i ljubavne dogovore.

Od ostalih profanih objekata kao najstarije izdvajaju se romaničke palače La Zisa i La Cuba, koje imaju jednostavne poliendrične forme a u njihovom ukrasu dolaze do izražaja uglavnom islamski elementi. Palača La Cuba osobito je romantično mjesto, jer je okružena umjetnim jezerom. Njome je bio oduševljen i sam Boccaccio, jer je jednu od priča iz svoje zbirke „Dekameron", smjestio upravo u ovu palaču. Tijekom 16. stoljeća ona je bila adaptirana u bolnicu za one koji su bolovali od zaraznih bolesti. Nedaleko ove palače nalazi se spomenuta La Zisa, također primjer normansko - islamskog stila koji je, čini se, u Palermu naizraženiji. Ova je palača prozvana „zisa" kao izvedenica iz arapske riječi „aziz", što znači „veličanstven".

Kako je orijentalizam krajem 18. i tijekom 19. stoljeća bio vrlo popularan, tako ni arhitektura Palerma iz tog razdoblja nije zaobiđena od tih utjecaja. Zanimljivo je spomenuti Kineski paviljon unutar parka favorita, kojeg je na samom izmaku 18. stoljeća utemeljio Ferdinand III Burbonski.

Muzeji i galerije

Osim svojeg bogatog urbanog sadržaja, Palermo svojim posjetiteljima nudi i obilazak brojnih muzeja i galerija, koji sadrže brojne primjerke slikarstva, skulpture i primjenjene umjetnosti iz svih povijesnih razdoblja. Museo Nazionale proizašao je iz sveučilišnog muzeja osnovanog 1823. i sadržava posebno vrijedne zbirke koje pružaju potpunu sliku arheološkog i umjetnikog bogatstva Sicilije. U odjelu grčkih starina ističe se arhajska plastika iz Selinunta (metope s reljefima), skulptura i keramika iz kasnijih faza sve do helenizma, nalazi iz Etrurije i rimskog doba. Muzej je 1961. dobio novi postav, zadržavši spomenute zbirke.

Galleria Nazionale, smještena u palaču Abbatelli, sadrži slike trecenista, Antonella da Messine, F. Solimene, M. Pretija i dr., te zbirku kiparskih djela. Umjetnički obrt zastupljen je u predmetima zlatarstva, stakla, tekstila, bjelokosti, alabastra, terakote i gliptike, te u vrlo bogatoj numizmatičkoj zbirci. Museo etnografico Siciliano sadržava etnografski materijal - nošnje i proizvode pučkog obrta i umijeća. Od ostalih znamenitih umjetničkih djela smještenih unutar spomenutih sakralnih zdanja, izdvajaju se djela Francesca Laurane - Vranjanina, umjetnika hrvatskog podrijetla: reljefi u crkvi San Francesco, Bogorodica s Djetetom u katedrali i poprsje Eleonore Aragonske koje se sada nalazi u Galleriji Nazionale.