"Polinezijski camp" ostavio za sobom duboki trag

U Pakoštanima, mjestu uz more, smještenom na pola puta između Šibenika i Zadra, žive žene iz različitih krajeva svijeta.
Još šezdesetih godina, dakle, kada su Francuzi došli u Pakoštane, razgledavali su predivnu prirodu, i u vali, nedaleko od samoga centra, uzviknuli "Polinezija"!

Klima, prozirno more, svježina i prozračnost koju daje borova šuma, plaža; bilo je kao stvoreno za stvaranje savršenog odmarališta.

No, nešto im je nedostajalo. Nedostajalo je ono što bi se stopilo u idiličnu sliku netaknute prirode i dali Polinezijski "štih".

Na njihovu sreću, na udaljenosti od samo nekoliko kilometara od Pakoštana, nalazi se Vransko jezero kojeg od mjesta dijeli tek uska prevlaka.

A u jezeru raste, njima potreban, "građevinski materijal"- šaš i trstika od kojih su napravljene turističke "polinezijske kućice". I to je cijelom naselju donijelo neobičnost i ekskluzivitet.

Od tog materijala načinjeno je više od četiri stotine kućica, jasno bez struje i vode, u stilu i duhu programa kojeg je svuda po svijetu nudio turistima znameniti "Club Mediterane". Pun pogodak! Jer je taj "Club" bio desetljećima nakrcan turistima.

Veliki prostor i sadržaj ljetovališta tražio je mnogo zaposlenika. Tako je većina domaćih bila zaposlena i učila službeni jezik "Cluba", a to je bio francuski.

Stoga, svi su se dobro sporazumijevali pa su se tako stvarala nova prijateljstva i neke nove ljubavi.
Neodoljivi, rasni šarmeri, više poznati kao dalmatinski "galebovi", ostavljali su bez daha žene iz egzotičnih zemalja. I tako danas, Indonežanka, Egipćanka, Grkinja, Makedonka, Francuskinja i mnoge druge, nose dalmatinska prezimena.

Te žene ostavile su svoje rodne domovine i adaptirale se na novu okolinu stvarajući vlastite obitelji ovdje u Pakoštanima.
Mještani, koji ni malo nisu bili uskogrudni, pomogli su tim ženama prihvačajući njihove običaje, proširivali svoje obzore i upijali vrijednosti drugih civilizacija.

"Naši ljudi danas imaju više smisla za estetiku i dekoraciju stola. Imaju smisla za animaciju i jedan lepršaviji vid zabave. Rijetko ćete pronaći Pakoštanca starijeg od 50 godina, a da ne govori Francuski jezik. To je naše bogatstvo! Mi imamo žute, crne i kosooke djece, što je vrlo simpatično." kaže direktorica TZ općine Pakoštane, Danijela Vulin.

Vidimo, dakle, da je jedan od začetnika razvoja turizma, na ovoj točki Jadranske obale, "Club Mediterane", ostavio za sobom duboki trag. Učinio jedno "malo misto" multikulturalnim. U nasljeđe je ostavio toleranciju jer ovdje ljudi prihvaćaju jedni druge bez obzira na rasu, vjeroispovijest ili način razmišljanja.

Ljubav je i ovdje pokazala da je jača od svih razlika. Pokazala je da tim ženama nije bilo bitno ni kako, ni gdje će živjeti, samo je bilo bitno da žive sa svojim ljubavima, ma gdje god one bile.