Afera oko satova poznata je svima

Modni kritičari, kako oni s pokrićem tako i oni koji eto nemaju pametnijeg posla proteklih godina, suglasni su u jednome, a to je da je premijer u ostavci Ivo Sanader zasigurno jedan od najbolje odjevenih političara na našoj političkj sceni.

Doduše to i nije pretjerano težak zadatak znajući da istu tu scenu u modnom smislu obilježava hardcore konzervativnost i potpuna neinventivnost pa tek pokoji tračak modne radosti stigne s vremena na vrijeme.

No isto tako ne treba smetnuti s uma da se radi o politici i da bi svaki političar, a posebice premijer koji je na čelu zemlje ( nije predsjednik ) ispred svega trebao staviti svoj rad, a tek potom popratne sadržaje kao što je odjeća.

Ivi Sanaderu jednom se dogodilo suprotno i vjerojatno je i njemu samome slabo od toga.

Afera oko satova poznata je svima. Naime nema ništa loše da čovjek voli skupe satove i da posjeduje kolekciju istih, na kraju krajeva valjda si ih može i priuštiti, ali u zemlji gdje vlada socijalni jal koji prašta sve osim uspjeha ( a u očima većine ,dobar sat znači uspjeh ) to nije nimalo poželjno.

Poučen tim primjerom ili pak nečim drugim Sanader nikada nije bio sklon prevelikim modnim izletima. Njegova odijeća sastoji se prvenstveno od odijela, košulja i kravata kojima bi se znao poigrati, no i tu gdje si mnogi dopuštaju mnogo više, ostaje vjeran klasici s tek sitnim pomacima.

Tamno plava odijela, iste takve kravate s diskretnim uzorcima, bordo kravate diskretnih uzoraka. Nikada se nije dogodilo da se zapitamo o čemu je premijer razmišljao ujutro kada se odjevao no isto tako smatram kako si je katkad unatoč ozbiljnom poslu mogao priuštiti pokoji zanimljiviji modni izlet a to je sve mogao naučiti od svojih kolega Talijana.

Nikada nisamo vidjeli premijera u ležernim prilikama poput skijanja, ljetovanja, ili pak intervjua onako pred božićnim drvcem u kućnoj atmosferi. I to bi svakako bilo zanimljivo vidjeti bar kad je riječ o onomu što bi odabrao za takvu prigodu. Kako je premijer bio veliki ljubitelj tamno plavih tonova šteta što ih nije, ili je to možda činio vrlo rijetko, kombinirao s bež i smeđim tonovima, bilo da se radi o cipelama ili košuljama i kravatama.

Ono što mu svakako zamjeramo jest debljina. Kako je vrijeme odmicalo tako je premijer bivao sve širi, a svatko bi, unatoč obvezama, trebao naći ponešto vremena za sebe. Ono što ja često volim naglasiti kako je odijeća samo mašna na paketu -ovdje je očit slučaj.

Radi se o visokoobrazovanoj osobi, poliglotu i nekomu tko se svojim ophođenjem ipak izdvaja od svojih stranačkih kolega. Uvijek urednog izgleda, neosporno je da posjeduje šarm u dovoljnoj količini da zapravo mnogi koji ga uzdižu na modni pijadestal političara niti ne shvate da se ne radi o nikakvoj modnoj senzaciji.


Radi se samo, kako bi se reklo, o modno korektnom načinu izražavanja koji je u potpunosti s funkcijom koju je dotični obnašao. Poneko modno osvježenje moglo se i dogoditi no dobro, kad bi svi političari bili tako uredno odjeveni dnevnik bi bio mnogo gledljiviji.

Fotogaleriju možete pogledati ovdje

Više na Moda.hr