Da bi djeci početak škole bio što bezbolniji, važno ih je pripremiti na nove okolnosti. Neka će se djeca radovati školi, a neka će čak pokazati i određenu dozu straha prema svemu tome

Za više od 40 tisuća djece koja će u ponedjeljak prvi put sjesti u školske klupe, započinje novo životno razdoblje. Nove okolnosti u dječji život donijet će mnoštvo novih izazova s kojima se nije uvijek lako nositi. Bez obzira na to koliko se raduju početku škole, taj će događaj djeci ipak biti stresan

Da bi djeci početak škole bio što bezbolniji, važno ih je pripremiti na nove okolnosti. Neka će se djeca radovati školi, a neka će čak pokazati i određenu dozu straha prema svemu tome. Vrlo je važno otkriti kakav je stav vašeg djeteta prema školi te se u skladu s tim i ponašati. Psihologinja Marija Krmek kaže da djeca uglavnom poprimaju roditeljski stav o školi.

Roditelji trebaju djetetu ponuditi pomoć u rješavanju zahtjevnijih zadataka, ali ne smiju ih obavljati umjesto njega.

'Ako roditelji imaju pozitivan stav o školi i učenju te se vesele početku dječjeg školovanja, velika je vjerojatnost da će ih djeca oponašati. Važno je hvaliti dijete, ohrabrivati njegovu znatiželju te je dobro da i roditelji sami izraze uzbuđenje i veselje zbog djetetova polaska u školu', savjetuje profesorica Krmek.

Djeca trebaju sama ispunjavati svoje obveze

Kako bi dijete dobilo pozitivan poticaj za školu, potrebno mu je pričati o svim zanimljivim stvarima koje će u školi naučiti, novim prijateljima koje će upoznati, a na njihova pitanja važno je strpljivo odgovarati. 'Vrlo je važno ohrabriti dijete da samostalno radi. To znači da je poželjno dopustiti manjoj djeci da sama rade jednostavne stvari poput odijevanja, zakopčavanja, spremanja igračaka, kako bi naučila biti samostalna i samopouzdana. I vrlo je važno ne upasti u zamku odlučivanja umjesto djeteta, već je poželjnije ponuditi im izbor, a prepustiti njima samima da biraju unutar granica koje ste vi postavili', ističe profesorica Krmek.

Iako se roditeljima nekada može učiniti kao dobro rješenje da umjesto djece ispunjavaju njihove obveze, to nikako nije pametno i dobro za djecu. Kako navodi dječja psihologinja, djecu je važno motivirati i poticati na samostalan rad, a jasno im treba dati do znanja da mogu računati na roditelje koji će im priskočiti u pomoć i objasniti ono s čime imaju poteškoća.

'Važno je da roditelji pokažu djeci da će, bez obzira na to što se dogodi, oni brinuti o njima i voljeti ih. Djeca koja su voljena bit će puno sigurnija u sebe, a time i upornija pri ispunjavanju svakodnevnih obveza', napominje psihologinja Krmek.

Posebna priprema za djecu koja se boje

Ako roditelj primijeti da je dijete uoči početka škole pomalo uplašeno, bilo bi dobro odvesti ga u posjet školi nekoliko dana prije početka nastave te mu pričati o vlastitim lijepim i pozitivnim iskustvima iz škole. Međutim, ako dijete ima strah od nepoznatih društvenih situacija ili upoznavanja novih ljudi, bilo bi dobro pokušati s roditeljima budućih suučenika iz razreda dogovoriti upoznavanje i igru.

'Ako roditelj misli da će djetetov polazak u školu biti izrazito težak i ništa od navedenog nije pomoglo, bilo bi dobro porazgovarati o tome sa stručnim suradnikom ili ravnateljem škole prije početka nastave; možda oni mogu izići u susret pri odabiru učitelja/učiteljice ili razreda koji će odgovarati djetetu. Izuzetno je važno da roditelji tijekom godine redovno idu na informacije i surađuju s učiteljem', savjetuje profesorica Krmek.

Roditelji nikako ne bi smjeli pred djecu postavljati prevelika i nerealna očekivanja koja mogu dovesti do sniženog samopouzdanja djeteta, osjećaja nesposobnosti ili bezvrijednosti jer je 'razočaralo' roditelje i 'nije bilo sposobno ispuniti njihova očekivanja i zahtjeve'.

Djeci će biti velika pomoć ako im roditelji imaju realistična očekivanja od njih i ako pravilno procijene njihove sposobnosti, želje i interese. 'Djeca čiji roditelji ne pružaju nikakav poticaj ili izazove i nemaju očekivanja, počnu se ubrzo dosađivati, a ona čiji roditelji pred njih stavljaju prevelika očekivanja, postanu frustrirana i nesretna. Važno je poticati dijete, motivirati ga, pohvaliti uspjehe, poticati na rad i učenje, ali sve u skladu s realnim mogućnostima i djetetovim željama, interesima i sposobnostima, a pri tom uz sve to nudeći mu svoju pomoć, podršku i ljubav', naglašava psihologinja.

Kada dijete pustiti samo u školu?

Nakon što dijete krene u školu, upozna nove prijatelje i stekne prvo samopouzdanje, vrlo je vjerojatno da će brzo poželjeti samo ići u školu. Djeca znaju na tome inzistirati jer smatraju da su odrasla i da je to izazov za koji su postali spremni. Kada je, dakle, pravo vrijeme za puštanje djece da samostalno krenu u školu? Psihologinja Krmek kaže da je teško točno odrediti kada djeca mogu samostalno ići u školu, jer to ovisi o puno čimbenika - živi li dijete u velikom ili malom mjestu, udaljenosti škole, prometu, dobu dana, rasvjeti u ulicama kojima dijete prolazi i slično.

'Važno je učiti dijete osnovnim mehanizmima samozaštite - kako preći cestu, ići osvijetljenim dijelom puta, ne razgovarati sa strancima, ići u grupi - te roditelji sami trebaju procijeniti kada je dijete spremno samostalno ići u školu', kaže profesorica Krmek.

Kako bi roditelji djetetu omogućili što bezbolniji polazak u školu i susretanje s mnoštvom novih izazova, važno je da im pokažu ljubav i podršku. Samo dijete koje raste u sredini koja pruža ljubav, razumijevanje, poštivanje i zdravu komunikaciju, može postati sretno dijete, a kasnije i sretan čovjek koji će moći kvalitetno pridonijeti svome životu, ali i životu zajednice u kojoj bude živio.