Također, smatra se da je plakanje visoko evoluirano ponašanje i svojstveno samo ljudima (mada ima dokaza da i neke životinje plaču)

Kad osjetimo fizičku ili psihičku bol, obično zaplačemo. No, imaju li suze i koju drugu svrhu?

Znanstvenici danas imaju nekoliko novih teorija o plakanju. Tako neki smatraju da su suze snažno oružje u borbi protiv agresivnosti, a neki da su pokazatelj da nam je obrana tijela na nuli.

Također, smatra se da je plakanje visoko evoluirano ponašanje i svojstveno samo ljudima (mada ima dokaza da i neke životinje plaču).

Još otprije se zna da se plakanjem izbacuju štetne kemikalije iz tijela te nam plač pomaže da se osjećamo znatno bolje. S druge strane, stalan plač kod malih beba znak je određenih zdravstvenih problema.

Oren Hasson, znanstvenik sa Sveučilišta u Tel Avivu u Izraelu, iznio je nekoliko novih pretpostavki vezanih uz plač. Tako on kaže da plač umanjuje agresivno ponašanje. Naime, kad plačemo, šaljemo signal da smo ranjivi i navodimo ljude da se vežu uz nas umjesto da su agresivni prema nama.

Stoga se suze, smatra Hasson, široko primijenju u društvenim vezama. Ako nas netko napadne i zaplačemo, velika je vjerojatnost da ćemo suzama dobiti suosjećanje i sažaljenje. Također, suzama se privlače simpatije, pa čak i prednost u svakodnevnoj komunikaciji. Suze su i čest način dobivanja pažnje te potvrde djela ili riječi (teško je reći 'ne' nekome tko plače).

Nadalje, kada zaplačemo pred drugima, zapravo pokazujemo da imamo u njih povjerenja i smatramo ih prijateljima i bliskim osobama.

Vjerojatno vam nešto od ovoga zvuči poznato iz svakodnevnog života. No, čini se da su neke od ovih teorija u znanstvenom svijetu sasvim nove. Tako David Buss sa Sveučilišta u Teksasu o svemu kaže: 'Mnogi su davali različite teorije o tome zašto ljudi plaču, ali ova koja kaže da suze hendikepiraju ljude oko osobe koja plače sasvim je originalna!'

Zaplačimo!

No, koja god teorija bila točna, jedno je sigurno - suze su dobre i zaista donose olakšanje. Britanski psihijatar iz 19. stoljeća Henry Maudsley govorio je da tuga koja se ne pokazuje kroz suze uzrokuje plač ostalih, unutarnjih organa.

Nadalje, cure više plaču nego dečki. U jednom istraživanju se pokazalo da cure u mjesec dana u prosjeku zaplaču više od pet puta, dok dečki to učine nešto više od jedanput. Smatra se da muška populacija manje plače zbog predrasuda i tradicije - često se misli da dečki koji plaču zapravo nisu dovoljno mačo. No, i ovo ima svoje loše strane - pokazalo se da muškarci češće obolijevaju od bolesti uzrokovanih stresom (npr. čir na želucu) baš zato što se žene češće oslobađaju stresa upravo plakanjem.