Biti „pametan" na papiru - tj. biti „inteligentan"- ne znači nužno da je mozak tog čovjeka hrpa inteligencije

Evo dobrih vijesti za sve one koji imaju komplekse vezane za kvocijent inteligencije koji se ne može baš svrstati u rekordne.

Svi oni koji su alergični na logičke i matematičke probleme mogu biti mirni zahvaljujući američkim i kanadskim znanstvenicima koji pobijaju vjerodostojnost IQ testova i rezultata. Oni, naime, tvrde da IQ ustvari i nije prava mjera ljudske pameti i inteligencije.

U jednom članku u časopisu New Scientist na jednostavan je način objašnjeno zašto IQ nije realno mjerilo. Kao primjer uzet je bivši američki predsjednik George W. Bush.

Njegov IQ je oko 120 što ga svrstava među deset posto iznimno pametnih ljudi na kugli zemaljskoj. Taj skor sigurno šokira uzme li se u obzir koliko „inteligentnih" poteza je Bush napravio u svojem mandatu, ali i životu.

Ipak, IQ nije sve u životu, uvjeravaju nas svjetski priznati stručnjaci u području psihologije. Jedan od njih je svakako i Keith Stanovich, profesor primijenjene psihologije na Sveučilištu Toronto u Kanadi.

On je potrošio oko 15 godina svoje karijere na dokazivanju teze kako i pametni čine nevjerojatno glupe stvari, da se laički izrazimo. Iz njegove točke gledišta, problem je u načinu ljudskog poimanja i vrednovanja inteligencije.

IQ dakle ne bi mogao biti valjan indikator racionalnosti. Biti „pametan" na papiru - tj. biti „inteligentan"- ne znači nužno da je mozak tog čovjeka hrpa inteligencije, vrelo mudrosti, skladište nevjerojatnog znanja i sl.

Stanovich tvrdi da su IQ testovi u stanju vrednovati samo određene mentalne sposobnosti, ponajviše povezane s logikom i apstraktnim razmišljanjem, brzinom shvaćanja i mnemotehničkim sposobnostima - a to su sve područja vezana za količinu informacija koje pojedinac može imati u svojoj glavi.

Znači, potpuno su isključeni sposobnost rasuđivanja i donošenje odluka u realnim situacijama; intuitivno ili spontano razmišljanje i rasuđivanje koji ustvari određuju razliku između budale i pametnog.

U prijevodu, bez njih pametan čovjek može ispasti glup i obrnuto, s njima onaj koga smatramo budalom može izgledati vrlo „inteligentno".

David Perkins sa Harvarda kaže da visok IQ sigurno pozitivan čimbenik, ali nije sinonim za stvarnu inteligenciju čovjeka.

„Imati visok IQ je isto kao kad košarkaš ima veliku visinu", objašnjava Perkins. „Nije na odmet, ali postoji još mnogo dimenzija koje se trebaju uzeti u obzir."

Johnatan Evans, profesor kognitivne psihologije na Sveučilištu Plymouth, također kritizira IQ testove.

On smatra da su testovi precijenjeni u našem društvu, naročito otkad su postali važan dio u akademskom i profesionalnom životu i karijeri pojedinca.

Studentima u Hrvatskoj, bar na Filozofskom fakultetu poznati su prijemni ispiti na kojima ima i test inteligencije koji je važan čimbenik u rangiranju kandidata.

Zato bi stručnjaci trebali pronaći neki drugi način testiranja koji bi obuhvatio obje dimenzije ljudske inteligencije- onu racionalnu i apstraktnu.

Stoga nemojte biti razočarani ni iskompleksirani ako vam IQ nije 120 ili veći. Izgleda da to ionako ništa ne znači.