Podrijetlo refleksoterapije vuče korijene iz Indije i Kine unatrag 5000 godina

U centru 'Ayus' u Zadru, koji primjenjuje načela ayurvede, ovaj vikend započinju terapeutske masaže iz područja refleksologije.

Refleksologija je drevna vještina liječenja koja se temelji na načelu refleksnih zona na stopalima, dlanovima i ušima, a koje odgovaraju svim dijelovima tijela, organima i žlijezdama.

Njezini su učinci višestruki, kao što su uklanjanje blokade u protoku tjelesne energije, normaliziranje protoka krvi i limfe u različitim dijelovima tijela, te postizanje ravnoteže svakog dijela tijela, organa ili žlijezde.

Koristi se u kombinacijama i sa nekim drugim terapijskim tehnikama za opuštanje, smanjivanje agresivnosti, poboljšanje koncentracije i ukupnog energetskog potencijala tijela.

Podrijetlo refleksoterapije vuče korijene iz Indije i Kine unatrag 5000 godina. Srednjevjekovni zapisi bilježe da je bila posebno popularna na europskim dvorovima za ratnih pohoda.

Preteča refleksoterapije kakvu danas poznajemo je terapija po zonama. Temelje moderne refleksoterapije postavili su potkraj 19. i početkom 20.st. Englez Henry Head i američki liječnik William H.Fitzgerald(1872.-1942.), koji joj je dao naziv reflekszonterapija.

Tako je tijelo podijeljeno, poput globusa, na deset uzdužnih zona tako da svaka putanja ide od jednog prsta na stopalu do mozga, pa se uzduž ruke spušta do prsta u šaci. Organi svake zone su međusobno povezani, primjerice poremećaj u radu bubrega može se odraziti na oko, a zglob malog prsta u vezi je sa zglobom kuka.

Tretman refleksologije je učinkovit kod svih dobnih skupina, i kod djece i kod starijih.