Specijaliteti iz drugih zemalja mogu se na prvi pogled činiti odvratnima, no stručnjaci i nutricionisti navode kako je takva hrana vrlo ukusna i hranjiva

Kukuruzova plijesan (huitlacoche)

Godinama su farmeri u SAD-u pokušavali izbjeći gljivičnu infekciju na svojim usjevima poznatu kao kukuruzna plijesan. No Ameri su onda otkrili kako je u središnjem i južnom Meksiku ovo specijalitet koje tamošnje stanovništvo konzumira s guštom. ˝Izgleda poput mozga, sva je naborana i siva˝, objašnjava dr. Christine Gerbstadt. Jednom kad gljivica zarazi kukuruz, zrna se šire i mijenjaju boju. Kako gljivica raste također mijenja okus ploda te dodaje hranjive tvari. ˝Takav plod posjeduje mnoštvo vlaknastih tvari, zatim beta glukana te također mnoštvo slobodnih šećera, što je vrlo neobično za gljivu˝, dodaje. Kukuruzova plijesan u Latinskoj se Amerci naziva huitlacoche, a smatra se antikancerogenom zbog lizina. ˝Kukuruzu sebi ne sadrži lizin, međutim gljivica ga dodaje˝, navodi Gerbstadt. Lizin je jedna od 8 esencijalnih aminokiselina, što znači da ga tijelo ne može samo sintetizirati.

Mravlja jajšca (escamoles)

Većina nas odlučit će se za kokošja jaja, a neki će probati pačja, nojeva ili prepeličja. No zašto ne probati mravlja jajašca? Tekstura im je nalik svježem siru, te imaju okus orašastih plodova. Obično ih se servira s maslacem, češnjakom, a upotrebljavaju se i u izradi tortilja. Jajašca su odličan izvor proteina, a jeftinija su od mesa.

Kava od mačjeg izmet (kopi luwak)

 

S cijenom od 300 dolara teško se ne zapitati zašto je obična šalica ovog pića toliko skupa. Možda bi ju bilo najbolje ispiti i ništa ne pitati jer, naime, kopi luwak se priprema od zrnaca koja su prethodno prošla kroz probavni trakt rijetke divlje mačke nastanjene u džunglama indonezijskog arhipelaga i znalci tvrde da im to daje superioran okus. Kasnije se samo kratko i lagano preprže i kava je gotova. Kopi je indonežanska riječ za kavu, a luwak lokalna riječ za autohtonu životinju - sisavca iz obitelji mačaka poznatog i po latinskom imenu Paradoxuros hermaphroditus, koji se osim u južnoj Aziji (Sumatra, Jave, Sulawesi, Istočni Timor i ponešto na Filipinima) može naći i u nekim dijelovima Kine. Luwak jede samo pažljivo probrana i dovoljno zrela zrnca kave, ali ona većinom neprobavljena prolaze kroz njegovo tijelo. Smatra se da enzimi u njegovom želucu dodaju okus kavi razbijajući bjelančevine koje inače daju gorcinu.

Juha od ptičjeg gnijezda

Ideja o takvoj juhi toliko je čuda da se pod imenom pretpostavlja nešto drugo. Međutim, ime opisuje upravo to: juhu rađenu od ptičjeg gnijezda. Ipak, ne radi se o običnoj ptici, već o vrsti koja živi u jugoistočnoj Aziji. Za razliku od ostalih ptica, mužjaci čiope gnijezda savijaju pomoću izlučevina iz usta. Naime, slina koju koriste kako bi savili gnijezda daje ovoj juhi želatinoznu teksturu. Jestiva ptičja gnijezda spadaju među najskuplje životinjske proizvode koje koriste ljudi. Jedan tanjur ove juhe košta i do 100 dolara, a kilogram gnijezda može koštati i 2000 zelembaća. Smatra se da ova juha poboljšava glas, jača imunološki sustav, pospješuje probavu te je bogata mineralima.

Meso iz kozje utrobe

Radi se o metodi kuhanja, umjesto o posebnom jelu, koja omogućuje brzu pripremu dok se istovremeno kuha gulaš - unutar koze. To je mongolski tip jela. Koriste se komadići ovčetine koji se stavljaju u trbušnu šupljinu odkoštene koze. Proces zapravo počinje klanjem koze, te čišćenjem njene utrobe i uklanjanjem kostiju. Zatim se utroba napuni drugom vrstom mesa i kamenjem koje se prethodno zagrijalo na vatri. Koza se nakon toga zašije te kuha iznutra pomoću vrelog kamenja, dok kuhar odere kožu kako bi uklonio dlaku. Mora biti oprezan i voditi računa o balansu temperature inače bi koza mogla eksplodirati.

Više na Metro-portal.hr