Osobe koje bi se htjele povezati i zbližiti s drugima, ali to ne čine zbog straha od odbijanja i nesigurnosti u sebe izlažu se većem riziku od brojnih zravstvenih problema

Ljudi koji su nepovjerljivi, koji se boje odbijanja i koji su na bilo koji drugi način nesigurni u sebe izloženi su većem riziku od zdravstvenih problema poput visokog tlaka, srčanog i moždanog udara. Istraživanje objavljeno u časopisu Health Psychology, kojeg izdaje Američko psihološko udruženje, sugerira da nesigurnosti u međuljudskim odnosima često podrazumijevaju nastanak spomenutih problema što je iznenadilo istraživače. Ali nije čudno da je struka ostala iznenađena obzirom da su dosadašnja istraživanja odnosa tjelesnog zdravlja i problema u međuljudskim odnosima najviše usmjeravala na bolove izazvane, na primjer, artritisom, dok su kardiovaskularni poremećaji bili zanemareni.

 

Voditelj istraživanja Lachlan McWilliams sa Sveučilišta Acadia iz Kanade rekao je kako ljudi stanje bole u neku ruku percipiraju subjektivno na načina da ga osjećaju više ili manje, ali srčani udar je nešto sasvim drugačije - potpuno jasno i izravno! Obzirom da se karakterne nesigurnosti najčešće razvijaju u ranom periodu ljudskoga života, objašnjava McWilliams, ovo istraživanje samo potvrđuje već ogromni korpus dokaza da negativna iskustva iz djetinjstva imaju širok spektar posljedica po zdravlje kasnije u životu (i u mentalnom i u tjelesnom smislu).

Ukratko, istraživanje je promatralo tri kategorije međuljudske povezanosti: osobe koje su sigurne i samouvjerene, osobe koje izbjegavaju interakcije i osobe koje su tjeskobne kad se radi o bilo kojoj vrsti odnosa i veza. Oni kojima je ugodno družiti se, koji se osjećaju dobro među drugim ljudima koji su spremni ovisiti o drugima i nemaju problema sa zbližavanjem pripadaju prvoj kategoriji. Oni koji su sumnjičavi, nepovjerljivi i ne vole zbližavanje druga su kategorija. A oni koji se žele zbližiti, ali se ustručavaju zbog straha od neprihvaćanja i odbijanja pripadaju trećoj kategoriji.

McWilliams kaže da pripadnost spomenutim kategorijama određuju i genetika i životna iskustva - ako su roditelji nesusretljivi i ne daju previše pozornosti svojoj djeci, ona bi mogla početi izbjegavati druge ljude i naučiti da ovise sama o sebi, a ne o drugima. Roditelji koji nisu dosljedni, nekada puni potpore, a drugi put baš i ne, mogu odgojiti djecu čija će interakcija s drugim ljudima biti prožeta tjeskobom.

Istraživanje je obuhvatilo 5,645 ljudi u dobi između 18 i 60 godina. Istraživači su analizirali njihovu zdravstvenu povijest (kronične bolesti, srčani problemi, artritis, glavobolje, udari, dijabetes, astma, šećer, epilepsija, napadaji, rak...). Na kraju se analiziralo i psihološko stanje s ciljem da se odredi imaju li sudionici kakvih mentalnih problema poput depresije i slično.

Druga kategorija ljudi najčešće je imala zdravstvene probleme koji podrazumijevaju bolove (na primjer, artritis i glavobolje). Treća kategorija također je imala bolove, ali pored toga znatno prisutni su bili i kardiovaskularni problemi. Prva kategorija nije imala veze sa zdravstvenim problemima.

Istraživanje nažalost ne objašnjava zašto je to tako, ali nekoliko hipoteza je ipak postavljeno - McWilliam kaže da je spomenute kategorije međuljudskih odnosa pokazuju kako se ljudi suočavaju sa stresom; on misli da su ljudi vjerojatno puno piju i puše zbog tjeskobe i nesigurnosti pa imaju loše zdravlje. Osim toga, osobe koje izbjegavaju interakciju možda izbjegavaju i vlastitog liječnika. Iako se zaključci čine banalnima, svakako drže vodu. Ali McWilliams priznaje da je potrebno provesti još detaljnijih istraživanja kako bi se identificirali svi mehanizmi koji stoje iza veze između međuljudskih odnosa i zdravlja.

Više na Metro-portal.hr