Gliceril stearat, cetil alkohol, glicerin, isopropil palmitat, stearična kiselina, emulgirajući vosak...to su top šest sastojaka nakon vode za koje proizvođači tvrde da su "prirodni"

Obično stoji kako su ti sastojci dobiveni prirodnim putem. Premda ne zvuči tako, ti sastojci tehnički jesu prirodni, jednostavno zato što nisu rađeni u laboratoriju. Ovo je još jedan primjer koliko je tema prirodno nasuprot kemijskog postala komplicirana.

Termin "prirodno" vrlo se učestalo koristi, zbog čega je postalo teško odrediti što točno znači. To je vrlo važna i politička tema, kako se pokazalo prošli tjedan, nakon što je u SAD-u predstavljen prijedlog Zakona o sigurnosti kozmetike. Ako bude izglasan, omogućit će da FDA (američka administracija za hranu i lijekove) istražuje imaju li sastojci u kozmetičkim proizvodima štetnih efekata.

Potrošači danas traže prirodne proizvode i sve više su protiv bilo čega što je puno "kemikalija", posebice onih koje bi mogle biti toksične. Ipak, na tržištu nema mnogo kompanija koje na svojim proizvodima navode sastoje koji su razumljivi širem sloju konzumenata poput ekstrakta bilja i cvijeća, gline, minerala, ulja, voska. Takvi se proizvodi doista smatraju prirodnima.

No činjenica da postoji dugačka lista kemijskih sastojaka koji se klasificiraju kao prirodni prilično je zbunjujuća. Tržište prirodnih kozmetičkih proizvoda brzo se širi. Samo u Britaniji prihod od prošle godine iznosio je 36 milijuna funti. Uz to je i porasla je popularnost vjerovanja kako "prirodno" znači dobro, a kemikalije su loše. Ovo vjerovanje toliko je razbjesnilo Kraljevsko društvo za kemiju da su ponudili milijun funti svakome tko može pokazati proizvode bez ijedne kemikalije. "Kemikalije se često poistovjećuju s nečim otrovnim. No sve što jedemo, pijemo i koristimo rađeno je od kemikalija. Prirodne i sintetičke kemikalije ključne su za život kakav poznajemo", izjavio je glasnogovornik društva.

Kada se od potrošača traži da objasne zašto žele proizvode bez kemikalija dobivaju se konktretniji odgovori. Većina želi izbjeći toksične i iritirajuće kemikalije koje su loše za kožu. Kompanije pak tvrde da su svi sastojci laboratorijski testirani prije upotrebe. Nećete pronaći moderan ekvivalent olovu i današnjim proizvodima.

Jedna stvar koju ljudi ne žele na listi sastojaka jest sodij lauril sulfat (SLS), agent koji stvara pjenu, a nalazi se u svemu od šampona pa do zubne paste. Poznato je da izaziva iritaciju, premda nije velik problem jer se nalazi u proizvodima koji se uglavnom ispiru. Drugi sastojak je parabens, prezervativ u kozmetici s velikim uspijehom u posljednjih 50 godina, a koji je postao crna ovca kozmetičke industrije. Ipak, konkretni dokazi protiv ovih sastojaka daleko su od očitih.

Više na Metro-portal.hr