"Iskoristi male stvari, jer ćeš se jednog dana možda osvrnuti i uvidjeti da su bile velike."

Početak ranog predvečerja dočekujem bez velikih novosti na televizijskim kanalima. Savjest mi govori da nešto napravim, kako ne bih mislila da sam nepovratno izgubila dan. Imam ambiciozan plan. Novogodišnja želja mi je u 2011. ne propustiti nijednu priliku.

Ima puno priča.... koje me drže da ne posrnem u borbi za sebe.

Nitko ne može biti imun na virtualne zajednice. Svi se prije ili kasnije zakačimo na chat, facebook... Možda sam jedna od rijetkih koja nema 500 frendova na facebooku? Spojila sam se na Internet. Tražim informacije, istražujem i klik! Dobivam poruku od dotičnog gospodina. Zakačio se na moj citat iz Coelhova 'Alkemičara'. U trenucima kad smo izgubljeni, dobro je imati nekoga tko nam sve posloži kako treba. Književnost je po tom pitanju idealna.

Sreća proizlazi iz dostignuća. Svaki si dan zadajte nove, male-velike ciljeve. Ništa veliko, ništa bitno. Važna je unutarnja sreća, a to se ne može platiti novcem.

Nije sve ružičasto. Ima krivih, loših prijateljstava. Vrijeme je da zaboravite sve LOŠE riječi koje su vam uputili kvazi frendovi. Da nećete završiti faks, naći posao, nećete imati dečka/curu za kojom veće mjesecima patite, da nećete nikad, ama baš nikad biti vitka i prpošna djevojka....zaboravite. Jer dragi moji, vi to ne samo da možete već i morate - za sebe, zbog sebe. Vjerujte, susretat ćete neke ljude, koji danas sramno skrivaju lica zbog bora, lošeg tena.....možda zbog grubih riječi koje su uputili Vama, a ustvari nisu bila porcija servirana za Vas? Okružite se veselim, dragim i pozitivnim individuama koje rade na sebi i vole izazove.

Zbog posla ali i razonode zadnje dane provodim u Gradskoj knjižnici. Tamo me redovito tresne bura emocija zbog uzbuđenja kad naletim na davno pikiranu knjigu. Ne prihvaćam da je sve crno, recesijsko, depresivno i otužno. Sjetite se samo ratnih devedesetih, bez struje, vode pod kišom granata.....i čekanje zadnjih vijesti na radiju koje izdiše pod zadnjim baterijama....uspjeli smo tada, zašto ne bi uspjeli i danas kad je perspektiva ipak bolja, barem manje ratna?

Slijedite svoje snove i u ovim olovnim danima i obećajte sebi da ama baš nikad nećete prestati vjerovati u sebe.

Iz prošlosti izvlačim pouke. Samo u sadašnjosti možemo aktivno sudjelovati. Nikad se ne sramite jesti (umjereno i redovito) raditi i moliti Boga.

Živite ispunjeno i zdravo. Volite sebe, držite do sebe. Fokusirajte se na ono što imate, a ne na ono što nemate. Budite ustrajni i strpljivi u radu na sebi. Živite svaki dan kao da Vam je prvi. Sjetiti se samo unutarnjeg uzbuđenja kad ste prvi put sjeli na novi bicikl, prvi okretaj pedala?

Vaš život zaslužuje da uživate u njemu, a ne da ga odrađujete.