Stvarnost je znatno bolja kad odlučimo živjeti u mogućem, umjesto da patimo zato što se iluzija ili fantazija nikako ne ostvaruje

Kad ljudi imaju problem u ljubavnom odnosu, obično okrivljuju svog partnera. Tada jasno vide što onaj drugi mora promijeniti kako bi odnos funkcionirao, ali je teško vidjeti na koji način sami generiraju probleme.

'A što je s tobom? Što ti trebaš ili želiš'? Baš tako, upravo se tako dogodilo, uvjeravala me moja poznanica suznih očiju. Gotovo je! Tjedan dana uoči Valentinova... šok, nevjerica, kriza, suze, bacanje stvari koje podsjećaju na njega.....

Ponekad i ne vidimo koliko i sami pogodujemo našim partnerima, dajući im sve moguće povlastice. Mnogi se parovi rastanu jer misle - s nekim drugim biti će drugačije, i onda se nađu u istim situacijama, u kojima se promijenio samo sugovornik.

Izlaz možemo pronaći - prestanimo fantazirati o idealnom partneru, o paru bez konflikata, u stalnost zaljubljenosti.

Stvarnost je znatno bolja kad odlučimo živjeti u mogućem, umjesto da patimo zato što se iluzija ili fantazija nikako ne ostvaruje.

Nije sve tako crno, ima lijepih ljubavnih priča oko nas. Bivanje u paru pomaže našem osobnom rastu, tome da budemo bolji ljudi, da se bolje upoznamo i zato je ljubav vrijedna truda.

Ali razmišljati da će nas ljubav spasiti, da će riješiti sve probleme i osigurati nam neprestano pritjecanje sreće i sigurnost, samo nas drži na klimavim nogama i oslabljuje pravu snagu ljubavi.

Prihvatimo moć ljubavnog odnosa da bi smo se budili u onim područjima u kojima smo uspavani i u kojima izbjegavamo izravan kontakt sa životom i njegovu sposobnost da život pokrenemo prema naprijed.

Kad postanemo kompletno biće, koje ne treba druge za preživljavanje sigurno će naići i drugo kompletno biće s kojim ćemo dijeliti to što imam i što ono ima.

Ja s tobom
Ti sa mnom
Ja sa sobom
Ti sa sobom
Mi sa svijetom