Mozak očito iz rečenica koje je beba čula automatski filtrira sintaktičke veze i tako je već u najkraćem roku u stanju uočiti odstupanja

Znanstvenici sa Instituta za kognitivna i neurološka istraživanja, na čelu sa profesoricom Angelom Friderici puštali su četveromjesečnoj njemačkoj bebi talijanske rečenice. Mjerenja na EEG-u su pokazala da je mozak bebe u roku od samo 15 minuta memorirao sintaktička pravila između pojedinih jezičnih elemenata i počeo reagirati na svako odstupanje od već naučenih obrazaca, prenosi nacional.hr

Čak i vrlo mala djeca imaju sposobnost da uoče odnose između susjednih slogova, ako se u istom sastavu ponove samo nekoliko puta, a isto tako uočavaju i gramatička pravila koja se odnose na vrlo udaljene elemente u jednoj rečenici.

Do sada su lingvisti mislili da se te mogućnosti razvijaju kod djece poslije 18.mjeseca života. Profesorica Frederici smatra da se to događa mnogo ranije. Dok je obrada pogrešnih i pravilnih rečenica na početku proizvodila slične krivulje EEG-a u mozgu četveromjesečne bebe, dva tipa rečenica su nakon učenja bebe kraćega od 15 minuta izazvala vrlo različito aktiviranje u bebinom mozgu.

"U tom uzrastu, bebe još ne mogu registrirati pogreške u sadržaju" tvrdi doktorica Frederici. No, istraživanje pokazuje da bebe, puno prije semantičkoga razumijevanja, mogu uočiti i generalizirati pravilnosti na nivou glasa.

Mozak očito iz rečenica koje je beba čula automatski filtrira sintaktičke veze i tako je već u najkraćem roku u stanju uočiti odstupanja. Za kasnije učenje jezika, ti rani procesi su važna osnova, tvrde znanstvenici sa Instituta Max-Planck u Leipzigu.