Sveto pravilo svake kupnje je obvezno uzeti račun. Kako biste ostvarili sva prava, morate doći s “identifikacijom kupnje”, a to je taj papir

Od svih emocija najbolje se može unovčiti strah, tvrdi Kit Yarrow, psihologinja koja se specijalizirala za istraživanje tržišta i ponašanje potrošača. Kao što strah od toga da će biti neprivlačni potiče ljude da nasjedaju na reklame za kozmetičke proizvode, strah od propuštenih prilika tjera ih da mahnito kupuju na rasprodajama. Parole kao što su “još malo pa nestalo”, “požurite i nabavite”, kao i prizor vješalice na kojoj se nalazi zadnja purpurna haljina, stvaraju “kratak spoj” u mozgu.

Promišljeni kupac u trenu se pretvara u pretpovijesnog lovca sakupljača, koji se mora vratiti kući s dobrim ulovom - trebao mu on ili ne. Osim niskih strasti, veliku ulogu u trošenju imaju i složeniji psihološki mehanizmi poput “emocionalne investicije”. Baš kao što je teško prekinuti vezu u koju ste uložili tolike godine, nije lako ni otići praznih ruku iz trgovine nakon što ste satima prebirali po košarama sa sniženim artiklima i isprobavali preuske traperice. Morate nešto kupiti, inače ćete misliti da ste gubili vrijeme. A trgovci baš to i žele.

Mnogi muškarci mrze šoping. Možda zato što podsvjesno znaju kako će biti izigrani, tvrdi psiholog Paco Underhill. Budući da njihov mozak radi drukčije, lakše ih je zbuniti gomilom detalja, starih i novih cijena, natpisa... Suočeni s prevelikim izborom, kupit će prvo što im padne pod ruku, pa makar im to i ne pristajalo. 

Onima koji ne vole kupovati sami najbolje je da povedu prijateljicu. Dečka je bolje ostaviti kod kuće jer su muškarcima te aktivnosti načelno mrske, a i ako pristane, samo će vas požurivati. Mama isto nije najbolja opcija jer ste njoj divni što god obučete. Najjednostavnije pravilo dobre kupnje je kupiti ono što vam se istinski sviđa, nešto poput “ljubavi na prvi pogled”. Zato odustanite od narančaste haljine jer vam ta boja nikad nije stajala, pa neće ni snižena. 

Čak 66 posto Hrvata ne vjeruje u akcijske popuste i sniženja, a 55 posto sumnja i u kvalitetu, pokazala su istraživanja potrošačkih navika u Hrvatskoj. No ohrabruje da je 42 posto potrošača počelo pratiti cijene, što je i osnovni uvjet da rasprodaja bude “mudra investicija”, a ne sumanuto rasipanje novca. U Velikoj Britaniji čak je 50 posto ispitanica izjavilo da je nakon rasprodaja osjećalo krivnju. Izbjeći osjećaj krivnje, ali i spriječiti bacanje novca, može se uz nekoliko šoping-pravila, koje valja osvijestiti prije nego što vas obuzme groznica ljetnih rasprodaja.

Prvo pravilo je odoljeti popustima iz snova ako je to predmet koji inače ne biste kupili, savjetuju financijski savjetnici. U suprotnom bit ćete u minusu, pa je prije kupnje mudro popisati ono što vam treba. Vjerojatno nećete pronaći baš sve, ali tek nekoliko sniženih željenih predmeta vodi vas u plus i nudi osjećaj zadovoljstva, napominju psiholozi. Važno je da se pri odabiru ne zanosite i proučite pristaje li željeni predmet ostaloj odjeći u vašem ormaru.

Za skupe i kvalitetne komade koji i sniženi puno stoje u odluci neka prevagne “trošak po nošenju”, odnosno ako su to božanstvene sandale od brušene kože koje će trajati idućih pet godina, odluka je - kupujem. Ako će stajati u ormaru - bolje je preskočiti “sjajnu” priliku. Praktičnost je idealan “lijek” za pretjeranu rastrošnost, koja vodi u grizodušje, ali i minus.

Učinkovit i domišljat trik trgovaca je preko stare cijene nalijepiti nov, supersnižen iznos. No trebala bi se vidjeti ne samo cijena prije sniženja nego i postotak za koliko je “pala”. Tako kupac može zaključiti kolika je stvarna ušteda umjesto da nasjedne na istaknute šarene postotke. Roba s pogreškom mora biti posebno odvojena i označena, a prodavač vam mora odgovoriti na sva pitanja vezana uz nju. Sve ostalo je vaš rizik jer se takva roba ne može zamijeniti. Iznimka je roba kod koje nije bilo naznačeno da je neispravna, što spada u obmanjivanje kupca.

Sveto pravilo svake kupnje je obvezno uzeti račun. Kako biste ostvarili sva prava, morate doći s “identifikacijom kupnje”, a to je taj papir. Bez njega (i jamstvenog lista ili ugovora) potrošač više nema prava. 

Namjeravaju li kupiti odjeću po punoj cijeni, ljudi najprije dobro razmisle isplati li im se to zaista. Počnu vagati omjer cijene i kvalitete te mudrije odlučuju. No kupuju li na rasprodajama, automatski misle kako su prošli dobro. Primjerice, ako su sandale stajale 500 kuna, a sad su samo 200 kuna, čine se kao sjajna prilika iako se mogu raspasti na prvoj kiši. Provjerite kvalitetu materijala.