"Ljudi se tisuću puta više trse oko stjecanja bogastva nego oko izobrazbe duha; dok sasvim sigurno našoj sreći mnogo više pridonosi ono što jesmo nego ono što imamo.

Stoga viđamo ponekog od tih ljudi, neprestano zaposlene, radišne poput mrava, od jutra do večeri zaokupljene smo time kako da povećaju svoje bogatsvo. Oni ne vide ništa drugo osim skučenog područja sredstava za ostvarenje toga; njihov je duh prazan i stoga za sve ostalo neprimiječiv. Najviši užici, duhovni, njemu su nepristupačni; osim drugim prolaznim, čulnim, što stoje malo vremena, ali mnogo novca, uporno pokušava nadomjestiti one druge.

Na kraju života, kao rezultat istoga, ako mu je sreća bila sklona, zaista pred sobom ima priličnu gomilu novca, a njegovo umonožavanje ili, pak, rasipanje sada prepušta svojim nasljednicima. Stoga je takav životni put, bez obzira na to, bio on proveden s ozbiljnošću i dostojanstvom, isto tako nerazuman poput onoga čiji je simbol mogao biti i kapa dvorske lude."

A. Schopenhauer "O mudrosti života"

 

Puk i sluga i pobjednik,

Priznaju u svakom času,

Najveća čovjekova sreća

Njegova je osobnostVedar temperament, koji proizlazi iz posvemašnjeg zdravlja i sretnog ustrojstva, jasan, živahan i prodoran um koji ispravno zaključuje, umjerena, blaga volja i sukladno tome mirna savjest to su prednosti koje nikakav položaj ili bogastvo ne mogu nadomjestiti.

Jer ono što je čovjek sam za sebe, što ga prati u osami, ono što mu nitko ne može dati ili uzeti, njemu je očigledno bitnije od svega što posjeduje. Čovjek pun duha svojim će se vlastitim mislima i maštom savršeno zabavljati i u potpunoj samoći... dok tupavaca niti neprestana promjena društva, spektakularna zbivanja, izlazak, zabava ne mogu sačuvati od mučne dosade.

Stvari koje se odnose na našu sreću i jad trebamo promatrati samo okom razuma i sposobnošću "probuđenog" rasuđivanja, dakle u suhoparnom i hladnom razmišljanju.

Mašta treba ostati po strani, jer ona ne može prosuđivati, ona pred oči baca slike koje beskorisno, nekad i neugodno uzburkaju našu dušu.

Ovog pravila najstrože se trebamo držati navečer! Jer kao što nas mrak čini plašljivima, tako analogno djeluju i maglovite misli, jer svaka neizvjensot rađa nesigurnost.

Stoga navečer kada je klonulost duha, razuma i moći prosuđivanja prekrila subjektivna tama, a intelekt je umoran i razdražen te nije u stanju dokučiti stvari, predmeti naše "meditecije" ako se odnose na naš osobne prilike poprimaju opasan izgled...

Noću, kada je duh potpuno iscrpljen moć rasuđivanja uopće nije dorasla svom poslu, a mašta je još aktivna, tada noć svemu i svakom daje crni ton. Zbog toga su naše misli, prije nego ćemo usnuti ili pri noćnom buđenju iskrivljena ili izobličena stvar.

ALI JUTRA...

Ujutro svi stravični prizori nestaju, gotovo poput ružnih snova, na to upućuje španjolska poslovica: noche tinte, blanco el dia...(noć je obojana, a dan je bijel).

Pravo vrijeme je jutro. "Jutro je ono pravo vrijeme za sva ostvarenja, bez izuzetaka. Jer jutro je mladost dana, sve je veselo, svježe i lako, osjećamo se snažnima i sve su nam naše sposobnosti na potpunoj dispoziciji. Ne bismo ga trebali kasnim ustajanjem skraćivati, niti ga lakomisleno trošiti na nedostojne poslove ili razgovore, nego ga promatrati kao bit života i na određeni ga način držati sretnim."

Večer je nasuprot tomu, starost dana uvečer smo iscrpljeni, lakomisleni... Svaki dan predstavlja jedan mali život kojemu je buđenje rođenje, a svaki završetak dana snom, smrt.

No općeniti, zdrasteno stanje, san, prehrana, vrijeme, okolina i mnogo x faktora imaju golem značaj na naše raspoloženje, a ovo na naše misli.

"Stoga dakle primjetite dobro raspoloženje, jer ono dolazi tako rijetko".

Ne moramo čekati, da li će se i kada pojaviti neka originalna koncepcija našeg uma, jer čak i temeljito promišljanje nekog problema ne uspjeva uvijek u ono vrijeme koje smo mu mi svjesno odredili, već on sam bira vrijeme, gdje će nevezano pokrenuti primjereni tijek misli, a mi ćemo ga tako sa punim zanimanjem pratiti.