Niti nedavna tragedija češkog autobusa, niti neugodnosti koje su češki turisti doživjeli u nekim mjestima, niti poskupljenje cestarina neće ovog ljeta razuvjeriti Čehe da je njima najbliže i najljepše more upravo u Hrvatskoj pa će ih stotine tisuća opet pohrliti na hrvatski Jadran

Upravo su češki turisti bili među prvima koji su još početkom 20. stoljeća počeli odmor provoditi na hrvatskoj obali, na čuđenje njihovih domaćina kojima nije išlo u glavu zašto slavenska braća sa sjevera prevaljuju stotine kilometara kako bi se kupali u moru i sunčali.

U nekim dalmatinskim mjestima, gdje se smatralo da je kupanje samo za magarce, skovan je čak i termin 'češki život' kao sinonim za ljenčarenje, jer iz njihove perspektive Česi su bili ljudi koji ništa ne rade već se samo namaču u moru, prže na suncu i uživaju u domaćim specijalitetima i prirodnim ljepotama.

 

Nisu znali da ti čudni ljudi ostatak godine naporno rade kako bi si ljeti mogli priuštiti barem tjedan dana odmora na jadranskoj obali. I u doba komunizma češka ljubav prema Jadranu bila je jača od svih prepreka i željeznih zavjesa pa im nije bilo teško strpljivo satima čekati na izlaznu vizu i putovati svojim slabašnim škodama na jug.

Česi su ostali vjerni gosti Hrvatske i u doba Domovinskog rata kad su drugi potražili sigurnija i atraktivnija odredišta, a za uzvrat su od domaćina dobili etiketu škrtaca i slabih izvanpansionskih potrošača koji hranu nose sa sobom ili nespretnjakovića koji se na planine penju u japankama ili luftmadrace doživljavaju poput trajekata za prijevoz na susjednu obalu.

Jednostavno, Česi se u Hrvatskoj osjećaju ugodno, a osjećaj da su gotovo kao kod kuće daje im i jezična bliskost Hrvata i Čeha. Za osnovnu komunikaciju nije im potrebno koristiti engleski, s kojim prosječan Čeh stoji jednako dobro ili loše kao i prosječan Hrvat, tako da bez problema mogu na češkom naručiti pivo, vino, kavu ili čaj, bez straha da će im konobar donijeti nešto neočekivano.

I taman kad se pomisli da postoji svojevrsni međuslavenski esperanto nailazi se na probleme, a to su homonimi - riječi koje isto ili slično zvuče i u hrvatskom i u češkom, ali imaju različito značenje pa lako može doći do nesporazuma ili čak i incidenata.

Za nevolju, mnogi homonimi nalaze se upravo u nazivima za spolne organe ili spolne odnose. Česima je tako smiješna riječ piće jer to je ujedno i žargonski izraz za ženski spolni organ, a pogotovo im je zanimljiv natpis 'alkoholna pića'. No, na češkom se piće kaže nápoj pa je u ovom slučaju rezultat u natjecanju smiješnim homonimima 1:1.

Za Hrvate seksualne konotacije imaju češke riječi nádraží, náměstí i nevadí, ali to zapravo znači kolodvor, trg i ne smeta. Hrvati se smiju kad u češkom restoranu na jelovniku vide jelo koje se zove vepřová kyta, ali posrijedi nije ništa opsceno, to je samo svinjski but.

Čehe nije dobro učiti hrvatski uz rečenicu 'na vrh brda vrba mrda', jer glagol mrdati ima isključivo seksualne konotacije. Stoga ni policajci ne bi pred Česima trebali glumiti strogoću uz zapovijed 'ne mrdaj!'.

Čest je slučaj da hrvatske pjevačice na koncertima u Češkoj ženski dio publike potiču uz riječi 'ajmo, cure!' i time ih ni krive ni dužne uvrijede, jer na na češkom coura znači žena lakog morala.

Mlade Čehinje stoga ne bi trebalo nazivati curama, a nije dobro niti pitati ih može li ih se slikati, jer to znači da ih želite svući. Ako se dvjema sestrama iz Češke kaže da su slične, to će im biti drago čuti, ali neće shvatiti poruku jer sličná žena je na češkom zapravo atraktivna. Slična se pak kaže podobná i to nema veze s političkom podobnošću.

Čeh ili Čehinja mogli bi ostati zbunjeni ako im se u trenucima nježnosti kaže 'volim te' jer to na češkom znači 'glasat ću za tebe'. Domaći galebovi se ne bi trebali hvaliti da su veliki zavodnici jer to na češkom znači samo da dobro trče, a ne da su vješti i u drugim utrkama i disciplinama. Čehinja koja za svoj muža kaže da je pokojný zapravo nije udovica i muž joj je itekako živ, ali je jednostavno miran.

Česi su poznati po svom pacifizmu, ali nikako im se ne smije reći da pitomi jer to znači da su glupi. Isto tako im ne treba govoriti da su pravi dobitak jer dobytek na češkom znači stoka. Ako im pak kažete da su stoka, shvatit će da im otprilike želite reći da su dno dna jer stoka na češkom znači kanalizacija.

Kažu li Česi za svoje dijete da se stalno pere, u tome nema ništa pohvalno jer to znači da se redovito tuče. Nema mjesta upitnim pogledima kad Česi počinju govoriti Hrvatima da im je vlast prekrasna jer vlast je na češkom domovina, a njene ljepote ne ovise o ljepoti vladajuće garniture.

Češke turiste Hrvati neće privući ako im kažu da iznajmljuju stan uz more jer će shvatiti da imaju šator. Kad Česi traže pokoj, oni zapravo pitaju za sobu, a ako pitaju ima li u tom 'pokoju' i pračka, zapravo se zanimaju za perilicu.

Ako im, pak, kažete da vaša kuća ima dva kata, pomislit će da za stanare imate dva krvnika. Treba biti pažljiv i s riječju pravo, koja se ponegdje u Hrvatskoj koristi za ravno, jer Česima to znači desno, pa ih je lako navesti na krivi put. Pitanje znaju li plivati učinit će im se besmislenim, jer plivati znači pljuvati, a paziti treba i s glagolom popraviti koji znači pogubiti.

Ako neki Čeh postavi pitanje 'Komu zvoni hrana?', ne treba ići provjeriti mikrovalnu pećnicu jer hrana su na češkom pogrebna zvona, a spomenuto pitanje je češki prijevod naslova romana 'Kome zvono zvoni'. Hrana se pak kaže strava, a u nekim slučajevima ona doista može biti stravična.

Ne treba zbunjivati niti kad Česi kod upoznavanja kažu 'těšim se' jer to znači 'drago mi je', a ne da se tješe nakon neke žalosti. Iako se čini neobičnim, no želi li Hrvat od svog češkog gosta saznati čime se bavi, zapravo ga treba pitati čime se zabavlja, a ako želi znati čime se zabavlja treba ga pitati čime se bavi.

Jednostavno, dva su se jezika u ovom slučaju potpuno udaljila pa na češkom bavit se znači zabavljati se, dok se baviti kaže zabývat se. Ne treba se iščuđavati kad neki Čeh spomene riječ prkno jer to na češkom znači daska, pa čak i ona za surfanje, dok je deska na češkom ploča.

Treba paziti i s češkim riječima kde i kdy (čita se gde i gdi) jer one nisu istoznačnice - prva znači gdje, a druga kad. Niti riječi město (čita se mnjesto) i místo nisu sinonimi - prva znači grad, a druga mjesto, primjerice za parkiranje, za sunčanje i slično.

Ako Česi za smještaj, hranu ili ugođaj kažu da su užasný, nema mjesta za ljutnju. Time žele reći da je nešto sjajno i odlično. Međutim, domaćica kojoj češki gosti kažu da je divná morala bi se zabrinuti, jer su je ocijenili čudnom.

Već je dobro poznato da su hračky za Čehe igračke, a dobro je znati da lepší znači bolji, da je mrak oblak, zrak vid, sok suparnik, kruh krug, da racek nije patka nego galeb, da hodina nije godina nego sat, dok se godina kaže rok.

Opis na češkom znači popis, a popis je prijepis, dok je úpis mjenica. Kod ugovaranja termina s Česima treba paziti i s nazivima mjeseci, jer srpen je kod njih osmi mjesec, ríjen deseti, a listopad jedanaesti.

Zbog tih sitnih, manje ili više simpatičnih jezičnih razlika, ipak nema velike potrebe s Česima, kao niti sa jezično im srodnim Slovacima, komunicirati na nekom trećem jeziku, osim ako se ne vode ozbiljni razgovori, ali dobro je voditi računa i o mogućim zamkama.