Nova studija otkrila je kako način na koji kišemo puno otkriva o našoj osobnosti. Tako prema riječima znanstvenika glasno kihanje otkriva otvorenu i druželjubivu osobu, a potiho i skriveno kihanje otkriva sramežljive i suzdržane osobe.

'Glasno i eksplozivno kihanje najčešće će se čuti od osobe koja je ekstrovertirana i druželjubiva, a sramežljive i povučene osobe se najčešće pokušavaju suzdržati što rezultira prigušenim kihanjem', kaže neurolog Alan Hirsch te dodaje: 'Kihanje je kao smijeh. Neki ljudi se smiju glasno, a neki smiju potiho, a gotovo je isti slučaj s kihanjem.'
Zanimljive činjenice o kihanju

 

Ako kihnete samo jednom, u okruženje dodajete novih 100 tisuća bacila.

Normalno kihanje odvija se brzinom od 160 kilometara na sat.

Ne može se kihati za vrijeme sna.

Od svih bića, iguane kišu najviše.

Ljudi ne mogu kihati otvorenih očiju.
Rekord za najdulje kihanje drži Donna Griffiths iz Worcestershirea, koja je uzastopce kihala 977 dana u razdoblju od siječnja 1981. do rujna 1983. godine.

'Način kako kišemo od mlađih godina u većini slučajeva nas prati cijeli život. To je psihološki faktor te predstavlja određenu osobnost ili karakternu strukturu', objašnjava Alan Hirsch, također i psiholog te osnivač Smell & Taste Treatment and Research Foundation u Chicagu, prenosi Daily Mail.

Kihanje je refleksna reakcija koja nastaje kada iritirajući faktori poput bakterija, peludi i prašine prodru do stijenki nosa, a mozak dobiva signale kako se tog stranog tijela treba 'riješiti' te izaziva duboki udah koji se zadržava u plućima, steže prsne mišiće i stvara pritisak.

Jezik se pomiče prema vrhu usta prisiljavajući dah da izađe kroz nos, i nakon toga kišemo.

Općenito, kihanje je svojevrstan fenomen, dio mehanizma obrane tijela pomoću kojega se iz tijela eliminiraju bakterije ili neki drugi štetni faktori.

Znanstvenici kaže kako i sama struktura kostiju lica i oblik nosa može igrati manju ulogu u određivanju načina na koji kišemo. 'No ono što percipiramo kao kihanje nije pod značajnim utjecajem strukture nosa', dodaje doktor Gordon Siegel.