Ljubaznost je lijepa gesta te o ljubaznim ljudima imamo dobro mišljenje i rado bismo im bili prijatelji. No, pokazalo se da je isplativo biti ljubazan. Ljubaznost ima psiholoških, ali i fizioloških dobrobiti za naš organizam. Biti ljubazan nije samo lijepa gesta i osobina, već i stil života koji pospješuje našu dugovječnost.

Pomažući drugima pomažemo sebi
Ne samo da smo omiljeniji u društvu ako pomažemo drugima i oni znaju da mogu računati na nas, već na taj način i sebi činimo dobro. Osobe koje pomažu drugima imaju veće samopoštovanje. Također, djeca koja pomažu drugoj djeci u školi imaju pozitivniju sliku o školi općenito. Djeca koja su sklonija pomagati dugoj djeci postižu bolje rezultate te su općenito uspješniji u školi od djece koja nemaju tih sklonosti, već se brinu samo o sebi i svojoj uspješnosti, piše portal InsideOut.hr.

Ljubazna okolina njeguje ljubaznost u nama
Ideja da igranje igrica djecu čini manje socijalno osjetljivom i međusobno izoliranom nije u potpunosti točna. Naime, ovisi o vrsti igrica koje igraju. Tako igranje igrica koje sadrže uključivanje u društvene aktivnosti pozitivno utječu na razvoj altruističnog razmišljanja i ponašanja kod djece. Kada su djeca direktno uključena u okolinu koja kao temeljnu vrijednost ima ljubaznost i poštovanje drugih ljudi, pa makar i u video igrici, oni učeći po modelu i sami razvijaju takve životne vrijednosti.

Ljubaznost nas čini sretnima
Onaj vrijedan osjećaj nakon što smo nekome pomogli te nam je netko duboko zahvalan, osjećaj je iskonske sreće. Pokazalo se da smo sretniji kad novac darujemo drugima, nego kad ga potrošimo na sebe, čak i kada ne darujemo novac po vlastitom izboru. A kad ga darujemo dobrovoljno, sretni smo još i više. Sretni smo i kada si nešto kupimo, no taj osjećaj sreće kraće traje i nije toliko obuhvatan. Naime, kad nekome darujemo novac, u našem se mozgu 'pali' područje zaduženo za percepciju nagrade te se mi osjećamo sretnima kao kad primimo neku nagradu.

Pomaganje drugima nas 'diže u visine'
U zadnje se vrijeme sve više govori o uzvišenom osjećaju koji nam daje trčanje, odnosno joggiranje. Zanimljivo je da nas i pomaganje drugima može dovesti u stanje euforije. Naime, taj osjećaj topline i jakog strujanja energije u tijelu nastaje i pri pomaganju kao i pri trčanju ili jačem fizičkom naporu. Uzrokuje ga otpuštanje serotonina, takozvanog hormona sreće.

Brižnost jača naš imunološki sustav
Stariji ljudi koji se brinu jedni o drugima te si međusobno pomažu dvostruko manje obolijevaju od njihovih vršnjaka koji to ne rade. Ljubazni ljudi u prosjeku žive devet godina duže jer ljubaznost ojačava naš imunološki sustav. Davanje direktno utječe na širenje krvnih žila što pogoduje kardiovaskularnom sustavu te povećava broj bijelih krvnih stanica. Samim time jača se i naša sposobnost borbe protiv bolesti.

Činjenje dobroga smanjuje depresivnost
Druženje s drugim ljudima, pomaganje i volontiranje pozitivno utječe na našu sreću, percepciju kvalitete života te samopoštovanje. Ljudi koji pomažu drugima imaju manju vjerojatnost obolijevanja od depresije, zdraviji su i dulje žive. No, pretjerano angažiranje u takvim aktivnostima nema veću dobrobit za nas, već nam može i škoditi. Ljudi koji daju previše sebe na kraju često ne pridaju dovoljno pažnje i brige sebi samima.

Oprost smanjuje stres
Opraštanje čini dobro našem kardiovaskularnom sustavu. Osobe koje su empatizirale s ljudima koji su im učinili nešto nažao, umjesto da su zamišljali kako im se osvećuju, imale su nižu razinu otkucaja srca i manji krvni tlak. Također, dok su suosjećali i na taj način opraštali imaginarnim agresorima, automatski im se smanjila razina psihološkog stresa i napetosti te nisu imali negativnih emocija i zamjeranja kao oni koji su zamišljali osvetu.