Dok vlasnici u svojim ljubimcima redovito vide značajke osobnosti, u službenoj je znanosti donedavno prevladavao stav da je osobnost samo ljudska povlastica.

 

Zbog straha od ismijavanja, malo se tko upuštao u istraživanja koja bi osporila tu pred­rasudu. No zahvaljujući nekolicini odvažnih stručnjaka iz raznih dijelova svijeta, u novije vrijeme hipoteza o osobnosti životinja dobiva na važnosti. Brojni dokazi navode skeptike da preispitaju svoje viđenje životinjskog carstva.

Proučavanje životinjskih osobnosti u posljednjih je desetak godina zauzelo važno mjesto u bihevioralnoj biologiji. Jedan od pionira u proučavanju psećih osobnosti, dr. Samuel Gosling s Teksaškog sveučilišta u Austinu, proveo je tri istraživanja koja se danas često citiraju u stručnoj literaturi. U jednom je istraživanju zamolio dobrovoljce da ocijene energiju, srdačnost, emocionalnu reaktivnost i inteligenciju njima nepoznatih pasa prema njihovu ponašanju pri obavljanju zadataka. Iz dobivenih odgovora zaključio je da se psi međusobno bitno razlikuju po spomenutim osobinama.

Pseći psihološki profili

U drugom je istraživanju naveo skupinu dobrovoljaca da procijene u kojoj mjeri oni i njihovi psi posjeduju četiri ključna obilježja ličnosti: ekstrovertiranost, umiljatost, ne­urotičnost i radoznalost.

 

Usporedo je od ukućana i prijatelja priskrbio psihološke profile istih ljudi i njihovih pasa. Usporedivši obje skupine profila, utvrdio je da su prosudbe vlasnika o sebi i njihovim psima bile vrlo slične prosudbama njihovih bližnjih.

Služeći se testovima koje je sastavio dr. Gosling, stručnjaci sa sveučilišta Eötvös Lorand u Budimpešti i Bečkog sveučilišta proveli su dosad najopsežnije istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u reviji Applied Animal Behaviour Science. Vlasnici su zamoljeni da usporede sebe i svoje pse prema pet značajki osobnosti: neurotičnosti, ekstrovertiranosti, umiljatosti, savjesnosti i radoznalosti.

 

Vrlo upečatljivo, ljudi su ocijenili sebe i svoje pse sličnima u svih pet značajki, a najjaču su povezanost s ljubimcima osjetili u neurotičnosti i ekstrovertiranosti.

Istodobno, istraživači su zadužili članove obitelji vlasnika da i oni psihološki portretiraju pse i njihove vlasnike. Prema njihovu mišljenju, vlasnici i psi nalikovali su po svemu osim po radoznalosti. Podudarnost u četiri od pet analiziranih osobina potvrdila je hipotezu o sličnim osobnostima pasa i vlasnika.

Sličnosti se privlače

Postaju li ljudi i psi slični zbog međusobnog utjecaja tijekom zajedničkog života ili je sličnost uvjet da bi se uopće povezali? Istraživači su prvo provjerili hipotezu o međusobnom utjecaju, jer je lako zamisliti da spokojan čovjek prenosi svoju smirenost na psa, dok napet i uzrujan vlasnik čini svog psa razdražljivim. No, pokazalo se da je sličnost vlasnika i pasa približno jednako izražena neovisno o trajanju njihova suživota. Ljudi i njihovi psi bili su slični otpočetka, što znači da čovjek bira psa ili pasminu koja se podudara s njegovom osobnošću: povučeni čovjek tražit će povučenog psa, a druželjubiv čovjek - druželjubivog psa.

Više razlika između vlasnika i psa opaženo je u kućanstvima u kojima stanuje više pasa. Ljudi koji imaju veći broj pasa vjerojatno namjerno žele u dom unijeti raznolikost pa biraju pse različitih osobnosti. Američko-kanadski psiholog Stan­ley Coren vjeruje da je slaganje ljubimca s ukućanima po osobnosti presudno za njegovo dobro uklapanje u kućnu sredinu. On tvrdi da je podudarnost karaktera bitna za skladan suživot ljudi i životinja koliko i za međuljudsko slaganje.

Spaja nas frizura

Osobnost je, međutim, samo jedan aspekt koji spaja ljude i životinjske ljubimce, dok se drugi tiče vanjštine. Da bi provjerio hipotezu o tjelesnoj sličnosti vlasnika i pasa, dr. Coren je proveo istraživanje u kojemu su sudjelovale 104 studentice sa sveučilišta British Columbia u Vancouveru. Pokazavši im fotografije pripadnika četiriju pasmina - springer španijela, bigla, sibirskog huskyja i basenjija, zamolio ih je da odrede koliko im se fizički sviđaju te procijene koliko su prijateljski nastrojeni, odani i inteligentni.

Potom im je zadao da u grubim crtama opišu svoj omiljeni stil frizure: imaju li dužu frizuru koja prekriva uši ili kraću koja ostavlja uši vidljivima. Žene s kosom preko ušiju izjasnile su se u prilog springer španijela i bigla, a onima s kraćom kosom i otkrivenim ušima bili su draži husky i basenji. Povezanost je bila očita: duža kosa uokviruje žensko lice slično dugim, obješenim ušima španijela i bigla, dok kraća ili zabačena kosa ističe uši, kao kod huskyja i basenjija. Bilo je i kratkokosih žena kojima su se svidjeli dugouhi psi i obrnuto, no kod većine su se vlastiti izgled i ukus za pse podudarali.

Efekt prepoznatljivosti

U drugom istraživanju su Michael Roy i Nicholas Christenfeld, psiholozi s Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu, odvojeno snimili 45 pasa i njihovih vlasnika. Potom su uz sliku svakog čovjeka priložili slike dvaju pasa i zamolili ispitanike da pogode koji je njegov pas. Ispitanici su u 66 posto slučajeva ispravno povezali psa i vlasnika.
Zašto bi vlasnici uopće birali ljubimce koji im nalikuju? Prema Corenu, to je posljedica psihološkog mehanizma zvanog efekt prepoznatljivosti.

Taj mehanizam navodi ljude da zavole ono što im je dobro poznato, primjerice, ono što svakodnevno vide u zrcalu - svoje lice i kosu. U jednoj studiji o privlačnosti prepoznatljivog, skupini zapadnjaka pokazan je niz kineskih znakova, pri čemu su neki znakovi pokazani više puta nego drugi. Kad je od ispitanika zatraženo da odgonetnu što koji znak znači, oni su pripisali najpozitivnija značenja znakovima koje su vidjeli više puta.

Pseća glava koja nalikuje našoj

„Taj je efekt prisutan i u stvarnom životu. Ljudi su skloni kao pozitivno i poželjno ocijeniti ono što im je najprepoznatljivije, a to vrijedi i za vlastita tjelesna obilježja", zaključio je Coren. Budući da većina ljudi gaji simpatije prema svom licu, sviđa im se i ono što ih podsjeća na njega - a to može biti i pseća glava. Ako opći obrisi glave neke pasmine nalikuju crtama našeg lica, ta će pasmina u nama izazvati veću simpatiju nego druge.

„Evolucija nam je usadila nagon za njegovanjem malih stvorenja koja ne govore i koja nam nalikuju. U većini slučajeva, to su naša djeca, no i životinje imaju koristi od tog nagona", primijetio je dr. Christenfeld u razgovoru za Huffington Post. „Mnogi su se ljudi zbližili s ljubimcima onako kako se drugi zbližavaju s djecom."

Stidljiva hobotnica

Očito je da psi imaju karakter, ali što je s drugim, manje udomaćenim životinjama i onima koje nisu pod ljudskim utjecajem? Sudeći po rezultatima istraživanja, uskoro se više nećemo pitati imaju li životinje osobnost, nego postoji li vrsta koja je nema. Unatrag nekoliko godina, osobnost je otkrivena kod najmanje 60 vrsta, uključujući majmune, hijene, tvorove, miševe i ptice. Opaženo je da se pripadnici iste vrste i spola te približno jednake dobi i veličine ponašaju drukčije u sličnim situacijama, iskazujući različite razine odvažnosti, agresivnosti i društvenosti.

Istraživanje dr. Goslinga i dr. Olivera Johna, objavljeno u reviji Current Directions in Psychological Science, pokazalo je da osobnost krasi i vrste na niskom stupnju evolucije, kao što su tropske ribice i hobotnice. O vrsti ovisi kako će se koja značajka očitovati. „Dok će introvertirani čovjek u subotnju večer ostati kod kuće ili stajati po strani na zabavi, hobotnica će se sakriti u jazbinu tijekom hranjenja i maskirati se tako što će promijeniti boju", tvrdi dr. Gosling.

Usklađivanje osobnosti vlasnika i ljubimaca

On smatra da su biološki mehanizmi koji stvaraju osobnost jednaki kod svih vrsta te da je neutemeljeno vjerovati kako prirodna selekcija oblikuje samo tjelesna obilježja jer je i sam Charles Darwin tvrdio da emocije postoje i kod životinja, a njegova evolucijska teorija sugerira da se značajke osobnosti razvijaju na jednak način kao i peraje, krila i ruke.

Goslinga najviše zanima usklađivanje osobnosti vlasnika i njihovih ljubimaca, budući da je nepodudarnost osobnosti jedan od glavnih razloga zašto životinje završavaju u utočištima. „Spajanje vlasnika i ljubimaca ima dodirnih točaka s ljudskim udvaranjem zato što mnogi ljudi odabiru životinje prema vanjštini. Primjerice, netko želi psa koji izgleda kao onaj iz filma 101 dalmatinac. Iako postoje razlike između pasmina, ima i velikih razlika u osobnosti unutar iste pasmine", smatra dr. Samuel Gosling te se nada da će njegova istraživanja iznjedriti pouzdanu metodu za utvrđivanje osobnosti pojedinog psa.

Bude li moguće precizno odrediti pseću osobnost, ljudima koji žele kupiti ili usvojiti psa bit će lakše pronaći onog koji odgovara njihovom ukusu i temperamentu. A to će povećati broj sretnih ljudi - i sretnih pasa.

Sensa.hr