Vrijeme je blagdana, Božića, proslave Nove godine, darivanja. U suvremenom društvu roditeljima to je postalo vrijeme strahovanja od financijskih izdataka i borbe s izraženim dječjim potrebama za kupnjom. Kako postaviti zdrave granice, smanjiti utjecaj reklama i postaviti se prema dječjem kozumerizmu - neutaživom apetitu za igračkama?

Magistrica psihologije Tatjana Gjurković, specijalizantica transakcijske analize - psihoterapije i terapeutkinja igrom, mag. psihologije Tea Knežević, praktičarka terapije igrom i mag. psihologije Maja Bonačić, praktičarka terapije igrom iz Centra Proventus savjetuju roditelje kako ograničiti suvremenu boljku - dječji konzumerizam.

'Jednom sam se zatekla u vrtićkoj skupini dok su klinci prelistavali već dobro izlistan katalog raznoraznih igračaka. Za stolom je sjedilo oko petero, šestero djece i mogli su se čuti komentari poput 'to ću si kupiti, ovo će mi mama kupiti, ovo ću dobiti za rođendan' i tako navodeći gotovo sve igračke koje su se nalazile u katalogu. Upitala sam ih 'Što će vam te igračke? Hoćete li se moći igrati sa njima odjednom? Gdje ćete ih držati?' i slično, no oni su bili fokusirani samo na jedno - na to kako imati sve te igračke', kazala je Tatjana Gjurković.

'Današnja djeca bombardirana su raznoraznim reklama. Dječji apetit za igračkama raste dok se jednakom brzinom novčanik roditelja ne puni. S obzirom na karakteristike mišljenja djeteta predškolske dobi, ono ne može razumjeti pravu vrijednost novca. Ako se dijete ne pouči drugačije, tada novac vidi kao nešto što odrasli imaju, a što će iskoristiti onda kada ono nešto poželi zbog čega je poželjno od malih nogu poticati dijete na to da razvije odgovornost prema novcu.

Na koji način se to može učiniti?

Postavljanjem jasnih granica od rođenja te razlikovanje djetetovih potreba i želja temelji su na kojima leži i odgovornost prema novcu. Usto je važno biti i dobar model ponašanja, odnosno, ako želite da se dijete odgovorno odnosi prema novcu, to moraju i roditelji činiti.

Kako dijete sve više počinje uočavati i zanimati novac, poželjno je da mu se istakne otkud novac dolazi, pokazati mu kako novac izgleda, dozvoliti mu da se igra s kovanicama. Moguće je da će ono već u dobi od četiri godine u svojoj igri odigravati odlaske u dućan i koristiti bilo kakve predmete (ali će prihvatiti i imaginarni novac) u svrhu novca. To ukazuje na to da je dijete shvatilo kako kupnja izgleda, no to ne znači da mu je vrijednost novca uistinu jasna (dijete će reći da je vrijednost nekog predmeta onaj iznos koji mu prvi padne na pamet pa tako običan tanjur u igri može koštati 1.000 kn). Povremeno mu možete dozvoliti u pravoj kupnji, kada dijete već razlikuje kovanice, da samo izbroji novac i vidi na koji način se novac pretvara u robu.

"S vremenom možete poučiti dijete o kućnom budžetu s ciljem da shvati koliki iznos se mjesečno potroši na njegove potrebe i želje te ga potaknuti na vlastitu štednju. Pri tome svakako razgovarajte i o opravdanosti kupnje - je li predmet zaista koristan i potreban. Odnosno, važno je da dijete nauči da nije dovoljno samo imati novac da bi se moralo kupiti nešto; ta kupnja treba biti opravdana", objašnjava Gjurković.

'Jedna od stvari koje prvenstveno treba imati na umu je ta da je svako djetetovo ponašanje pod direktnim utjecajem roditelja. Drugim riječima, roditelj odgojnim postupcima ima velik utjecaj na djetetovo ponašanje i moguće je preventivno djelovati na to da dijete ne razvije problem konzumerizma, koliko god se to činilo teško i nemoguće u današnjem društvu. Roditelji ponekad nesvjesno rade grešku da instrumentaliziraju sustav nagrada i kazni, odnosno da dajemo poruku djetetu kada je dobro, da će za nagradu dobiti nešto materijalno. Onda se dogodi situacija da dijete dobiva stvari, neovisno o konkretnoj potrebi za tom stvari, pri čemu se gubi vrijednost te stvari. To ne znači da nećemo kupovati djeci igračke, no važno je razmisliti koji je razlog što ih kupujemo i kakvu poruku pritom šaljemo djeci', kazala je Maja Bonačić.