Mjesec maškaranja, tijekom kojeg je sudionicima te manifestacije sve dopušteno, u utorak navečer završava spaljivanjem karnevala i balom pod maskama, nakon čega prema tradiciji slijedi 40 dana korizmenog odricanja.

 

Karneval, koji prethodi korizmi, završava vraćanjem ključeva gradskim poglavarima od kojih su na mjesec dana karnevalski odbori uzeli vlast kako bi narodu omogućili zabavu i veselje, ali i kritiku gradskim i državnim ocima. Spaljivanjem, vješanjem ili utapanjem, karneval, Krnjo ili Pust u konačnici snosi krivicu zbog svih nevolja, a tim se činom osigurava rodna i plodna godina.

Rijeka, grad poznat po toj manifestaciji, ove godine je doživjela svoju spektakularnu karnevalsku završnicu. Grad je ugostio povorku od 112 skupina, 80 alegorijskih kola i oko 10.000 sudionika. Prikazano je jedinstveno okupljanje čudesnih likova i alegorija iz svakodnevnog života. Međunarodna karnevalska povorka pratila se u čak 68 zemalja.

Mjesec dana maškaranja, plesanja i pjevanja, koncerata, gastronomskih užitaka i dječjih povorki, pratili su čuvari tradicije zvončari, prepoznatljivi po zvoncima i krznenim prslucima, a sve je završilo paljenjem Pusta na moru.

Grad Samobor, koji također privlači brojne goste, tijekom maškaranog mjeseca proglašava Slobodnu Fašničku republiku. Taj grad u blizini Zagreba stoljećima čuva tu tradiciju.

Pust ili princ karnevala u Samoboru je još od 1906. godine od gradonačelnika preuzimao vlast, proglašavajući slobodnu republiku, dok su se brojni umjetnici na satiričan način ismijavali društvenim i političkim prilikama, a sve bi završilo paljenjem krivca.

Iako su Brazil ili Venecija daleko poznatiji od hrvatskih gradova, Hrvatska je također prepoznatljiva po tom događaju, a Rijeka i Samobor su članovi Saveza karnevalskih gradova Europe. U Dubrovniku, pak, još od 15. stoljeća traju pokladne ludosti.

Jedan od prvih zapisa o splitskom karnevalu dao je Marko Marulić u svojoj pjesmi Poklad i Korizma. U tom je gradu 1926. u karnevalskoj povorci sudjelovalo čak 15.000 ljudi, iako je grad tada imao tek 30.000 stanovnika.

Povijest maskiranja seže u neolit

Povijest maskiranja seže u neolit ili mlađe kameno doba otkad potječe najstarija maska. Venecijanske maske nastale su još u doba antike. U starome Rimu maskiranja sežu od poganskih običaja koji su se slavili u čast dolaska proljeća, a riječ je primjerice o Saturnalijama i Luperkalijama. Neke od poganskih maski preživjele su do danas, a u njima je vidljiv utjecaj Dionizova kulta.

Europa ima tradiciju biranja jednodnevnih kraljeva, odnosno zastrašivanja demona, zlih sila i duhova kako bi ih se udaljilo od domova. Maskiranje kroz povijest nije predstavljalo samo ludost, pijančevanje i raspojasanost nego i britku kritiku društva.

Naziv karneval ima nekoliko tumačenja, primjerice latinski "Carne vale" znači "zbogom meso" dok izraz "carrus navalis" znači "lađa na kolima", koja su se vozila u pokladnim povorkama, odnosno alegorijska kola.

Figura izrađena od slame - lik karnevala stigao je iz zapadnoeuropskih zemalja. Obično je u pratnji krvnika, tužitelja, branitelja, pa se na tradicijom utvrđenom mjestu sudi tome "zlotvoru". Svečano utapanje, spaljivanje ili vješanje, označava pobjedu nad zimom, nevoljama, oskudicom i svim nedaćama.

Hrvatski zvončari slični likovima iz sjeverne Italije

Viša kustosica sa zagrebačkog Etnografskog muzeja Zvjezdana Antoš ističe kako u europskoj tradiciji postoje vrlo slični likovi. Tako su hrvatski zvončari slični likovima iz sjeverne Italije koji nose krzno, ali i cvijeće na šeširima koje označava proljeće.

Španjolska ima likove koji tjeraju zle duhove, a u Belgiji likovi nose mimoze i dijele naranče.

U Francuskoj se također nose mimoze i simbolično reže krzno medvjedu koji se budi iz zimskog sna kako bi "pripitomili proljeće".

Danas su hrvatski zvončari na listi nematerijalne baštine.

Maske su u prošlosti imale magijski značaj jer se njima, objašnjava Antoš, strašilo zle duhove i dozivalo proljeće, dok danas imaju identitetski i kulturološki značaj.

Antoš u svojoj knjizi "Kralj Europe" objašnjava da se samo naizgled kaotično i kratkotrajno kraljevstvo karnevala može smatrati jednim od najrasprostranjenijih i najtrajnijih kraljevstava u povijesti europskog kontinenta, koje oduvijek teži uspostavi vlastite političke jedinice, a sam karneval u toj perspektivi u našim očima postaje istinski i pravi Kralj Europe.

Sveučilišna profesorica Mira Muhoberac piše pak kako je karnevalizacija stvarnosti postupak izokretanja uobičajenih vrijednosti kako bi se pod maskom ludosti izrekla mudrost svijetu.

U dubrovačku arhitekturu maske se dobro uklapaju

Teatrolog, akademik Nikola Batušić navodi da se u južnom dijelu Hrvatske o blagdanu sv. Vlaha već od 1314. spominju ludi carbonosi, velike zabave, igre i pohodi pod maskama.

Mnogobrojne maske uklesane na duborovačkim atrijima, vratima, fontanama i fasadama stvaraju ambijent grada dvorca u kojem se dobro uklapa karnevalizacija, teatralizacija i dvorjanizacija još od vremena Dubrovačke Republike.

Često zabranjivana i osuđivana ukazima institucijske vlasti pokladna ludost u Dubrovniku od 15. stoljeća bila je na zemljovidu hrvatskih krajeva najslikovitija. Neobični su to magijski plesovi što su ih uz zvuk bubnja, svirala, zvončića, klepetuša izvodile prastare hrvatske maškare mitskoga podrijetla.

U 15. stoljeću maske u Rijeci bile su zabranjene, a u proglasu stoji da će svatko tko maskom prekriva lice biti kažnjen odsjecanjem ruke, visokom globom i teškim zatvorom. Maškare su remetile javni red jer su nastojale slobodno kritizirati vlast. Ovakve kazne tumače se pobudom neugodnih osjećaja, a ne radosti i veselja koje krabulje trebaju pobuđivati, piše Batušić.