Kako s dolaskom toplih proljetnih dana ljudi sve više vremena provode u prirodi a zmije postaju sve aktivnije i izlaze iz zimskog mirovanja, pravo je vrijeme da se građane upozori i savjetuje što učiniti u slučaju susreta sa zmijom ili, još gore, ugriza, piše portal hpd-sveti-jure.com

Lijepo i toplo vrijeme razlog je češćeg i dužeg boravka ljudi u prirodi, bilo da se radi o uređivanju okućnica, poljoprivrednim radovima, šetnjama, planinarenju ili nečemu trećem, i prema tome se povećava mogućnost slučajnog susreta sa zmijama. Toplije vrijeme ima gotovo posve jednak učinak i na zimje koje u ovo vrijeme izlaze iz svojih mračnih zimskih skrovišta i kreću u potragu za partnerom i hranom.

Iako zmije većinom žive samotnjačkim životom i tijetko se viđaju u grupama, ponekad se okupljaju kako bi si međusobno pomogle u podjeli topline. Razdoblje parenja je također vremenski period kada na jednom mjestu možemo susresti više zmija, bilo da se radi o ritualnim borbama između mužjaka koji udvaraju ženkama ili zbog samog parenja. U oba slučaja radi se o prirodnim pojavama, a ne o najezdama zmija! Njihova aktivnost ponajprije ovisi o temperaturi okoliša, stoga ih se tijekom dana često može pronaći kako se sunčaju na otvorenim i osunčanim površinama.

Za što bezbrižniji boravak u prirodi preporuča se nošenje odgovarajuće odjeće i obuće - dugih hlača i visoke obuće (npr. gojzerice, čizme), kako bi se noge zaštitile od eventualnog ugriza. Također, treba uvijek pripaziti gdje se staje, a prije odmora provjeriti mjesto na koje želimo sjesti te ne dodirivati nepregledna mjesta rukama. U slučaju nailaska na zmiju ne treba paničariti niti je slučajno pokušavati uhvatiti.

Zmiju je potrebno polako zaobići ili zaplašiti udarcima (nogom) o tlo te pustiti da sama otiđe svojim putem. Zmije nemaju vanjskih slušnih organa pa slabo čuju zvukove koji se šire zrakom, no zato preko kostiju donje čeljusti vrlo dobro osjećaju vibracije tla te ih udaranje u tlo plaši. Također zmija neće namjerno krenuti prema vama, osim ako se ne osjeti ugroženom.

Unatoč tome što susret sa zmijom može biti neugodan, imajte na umu da ste vjerojatno naišli na neotrovnicu, s obzirom da u Hrvatskoj žive samo tri otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug) od ukupno 15 vrsta zmija. Preostalih 12 vrsta je neotrovno. Također, iako je strah od zmijskog ugriza velik, treba imati na umu da su statistički veće šanse da osoba smrtno strada od uboda pčele nego od ugriza zmije.

U slučaju zmijskog ugriza zmiju nemojte pokušati uhvatiti, slikati ili ubiti kako bi je odnijeli liječniku, jer bi pri tome mogla ponovno ugristi vas ili nekoga drugog, a drugi ugriz je za razliku od prvog (koji je često takozvani 'suhi' ugriz upozorenja) u pravilu puno opasniji i smrtonosniji.

Liječnici vrlo dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a točno određivanje vrste nije ni potrebno jer se za ugrize svih triju otrovnica koje obitavaju na našim prostorima primjenjuje isti protuotrov!!

Osoba koju je ugrizla zmija trebala bi se smiriti koliko je god moguće te ukloniti odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja tkiva, a ranu pustiti da slobodno krvari bez rezanja ili isisavanja otrova. Osobu je potrebno što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove, a poželjno bi bilo očistiti ranu i imobilizirati ekstremitet koji je zadobio ugriz pomoću nekog čvrstog predmeta i zavoja.

Zmija se ne treba bojati, već ih treba uvažavati jer su dio prirodnog bogatstva i važne su za očuvanje ekosustava. Izuzetnu ulogu imaju u kontroli glodavaca (miševi, voluharice, rovke itd.) i kukaca te tako umanjuju rizik od prijenosa zaraznih bolesti. Naime, pretjerano velike populacije glodavaca djeluju kao podloga za širenje raznih bolesti, ali uzrokuju i uništavanje prirodnih dobara (usjeva).

Na Zemlji su zmije prisutne više od 100 milijuna godina. Kao skupina koja danas broji preko 2900 opisanih vrsta, uspjele su naseliti vrlo širok spektar staništa: od pustinja i tropskih šuma do hladnih tundra polarnog pojasa, ali i toplih tropskih mora.

Rasprostranjenost otrovnica u Hrvatskoj

RIĐOVKA

Obitava u kontinentalnim krajevima Hrvatske u nizinama velikih rijeka (Save, Drave, Mure i Dunava) i u planinskim predjelima Gorskog kotara te na pojedinim dijelovima lanca Dinare. Literaturni podaci o pronalasku riđovke na Velebitu nisu potvrđeni. Riđovku nalazimo na raznim vrstama staništa - livadama, kamenitim obroncima i padinama, rubovima šuma, obalama rijeka i jezerate otvorenim planinskim područjima (nadmorske visine od 1400-2450 m).

POSKOK

Poskok je u Hrvatskoj rasprostranjen posvuda osim u kontinentalnom dijelu omeđenom Savom i Dravom istočno od Medvednice, Ivančice i Kalnika. Posebno je čest na jadranskoj obali uključujući otoke i nije vezan uz određenu nadmorsku visinu nego ga se može naći od razine mora do najviših vrhova Dinare. Od otoka ne nastanjuje otoke Rab, Dugi otok i Korčulu, podaci sa Cresa i Lošinja su nepotvrđeni, dok je na Mljetu na rubu izumiranja zbog unesenog mungosa koji je predator poskoka.

PLANINSKI ŽUTOKRUG

Vrsta je karakteristična za balkanski poluotok. U Hrvatskoj je rasprostranjena na prostoru lanca Dinare (Poštak, Dinara, Troglov i Kamešnica) i južnog Velebita. Jedinstveno je prilagođen životu u planinama i nalazimo ga uglavnom iznad 1000 m nadmorske visine. Staništa planinskog žutokruga prvenstveno uključuju suhe planinske travnjake.