Većina roditelja teži tome da svoje dijete zaštiti koliko god može. No, koliko god nije u redu ne voditi brigu o svom djetetu, toliko nije dobro štititi djecu od svih loših i neugodnih iskustava, boli i povreda, neuspjeha i razočaranja. Ukoliko djetetu stalno govorite, pazi, nemoj, opasno je, pasti ćeš i slično, dijete će pomisliti "zbog čega mama/tata misli da ja to ne mogu?"

 

U strahu da se dijete ne povrijedi, čuvamo ga od skupljanja iskustava, uglavnom onih bolnih, kroz koje svako zdravo dijete mora proći. Na taj način onemogućavamo djetetu da na vlastitoj koži osjeti ne samo opasne, nego i lijepe strane života.

To ne znači da malo dijete treba pustiti u park samo ili ako procijenite da je neka situacija opasna, naravno da nećete dozvoliti. Roditelj u početku treba biti djetetov vodič, poučiti ga kako koja sprava u parku funkcionira kao i pravilima ponašanja na takvom mjestu. Djeci morate dozvoliti da na svojoj koži griješe, jer ako nikada ne riskiraju, ništa neće ni naučiti. Ljudi koji ne griješe ništa ni ne rade.

Ako vaša djeca riskiraju, riskirate i vi. Djeci morate dopustiti da se penju po drveću, da odu sami s prijateljima na prvo putovanje bez vas. Naravno, vi ste ti koji moraju razmisliti koliko rizika određena situacja nosi sa sobom. U nekim situacijama će ulog biti prevelik i naravno da ćete odbiti njihov zahtjev. Međutim, ne možete uvijek zamišljati samo najgore što se može dogoditi. Ako na taj način razmišljate sve ćete im zabraniti jer nije sto posto sigurno. Vaša djeca tako ništa neće naučiti i teško će donositi vlastite odluke, kada jednom odu iz kuće. A to znači da niste obavili dobro svoj zadatak. Stoga pripremite se na riskiranje. Dobro roditeljstvo podrazumijeva poučavanje i postavljanje pravila uz stalnu potporu i emocionalnu toplinu.

Iz loših iskustava će djeca nešto naučiti, a i vi. Imate i drugu opciju da nikada ne riskirate, što će djeci dugoročno daleko više naštetiti.