Najpoznatija hrvatska životna savjetnica, legendarna zagrebačka dizajnerica, stilistica i kolumnistica koja je 22 godine pisala kolumne za hrvatski tjednik Gloria preminula je u 96. godini.

Velika Žuži dvadeset i dvije godine je pisala poznatu kolumnu za hrvatski tjednik Gloria - ukupno 1.088 članaka, te brojne knjige. Legenda hrvatske modne scene nikad se nije ustručavala govoriti i pisati o stvarnim muško-ženskim odnosima. Posljednji je tekst napisala u studenom prošle godine.

Žuži Jelinek rođena je kao Suzana Faber u Budimpešti 1920. i bila je najmlađe od troje djece u siromašnoj židovskoj obitelji. Njeni roditelji su oboje bili gluhi, a upoznali su se Budimpešti. Žuži je sa 17 godina počela raditi u pariškoj tvornici Nine Ricci kao krojačica, a kraće vrijeme radila je za svjetski poznatu modnu dizajnericu Coco Chanel.

Zbog početka Drugog svjetskog rata, u Zagreb se vratila 1939. Po povratku je otvorila krojačku radnju u kojoj je šivala za bogate židovske porodice. Također je bila vrlo zainteresirana i aktivna u učenju stranih jezika pa je naučila čak sedam jezika.

Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) sva tri Žužina brata su stradala, Imre 1941. u zatvoru Kerestinec, Aleksandar-Šanji u Koncentracijskom logoru Jadovno i Ivan na nepoznatom stratištu. Za vrijeme boravka u Rijeci, kamo se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u Koncentracijski logor Jasenovac. Na Sušaku je otišla do talijanskog časnika kojeg je zavela te na taj način spasila roditelje od sigurne smrti, navodi se u njezinoj biografiji.

Njen život nalik je filmskoj priči. U svoj četvrti brak stupila je s 80, priznala je kako se dva puta udala iz ljubavi, dva puta zbog interesa, da je imala mnogo ljubavnika, da je četiri puta dotaknula dno i opet se dizala. Svojih pogrešaka i poraza nikad se nije stidjela i o tome je otvoreno govorila.

Žene je u svojim knjigama i kolumnama savjetovala o svemu, ne samo o muškarcima, a ovo su neke od brojnih Žužinih poruka ženama.

O ljubavi je ovako govorila:

"Prava ljubav ne prođe nikada. Mojeg prvog muža, Jelineka, voljela sam i s veseljem sam radila po cijele dane da bismo nešto stekli. On me je prevario s guvernantom i ja preko toga nisam mogla prijeći. Sada bih drukčije postupila. Ostala bih s njim. Još ga uvijek sanjam. 

Imala sam mnogo ljubavnika, ali nikada nisam varala muževe. Meni je to previše komplicirano. Velik je to posao organizirati život s mužem i ljubavnikom.

Moj Ronkulin krasan je čovjek. Ja znam ponekad biti teška, planem i onda svašta kažem. On samo ode iz sobe i nakon nekog se vremena, kada se uvjeri da me je sve prošlo, vrati. Pita me treba li mi nešto. Ja tada ponovno shvatim - to je čovjek za mene!"