Nema masovnog iznajmljivanja privatnih apartmana nego je najveći dio ponude u odlično uređenim hotelima i resortima s četiri i pet zvjezdica

Kakav je turizam moguć u zemlji o kojoj gotovo svakodnevno svjetski mediji izvještavaju kao poprištu terorističkih napada, iz koje desetine tisuća migranata nadiru prema Europi?

Turska je u posljednje vrijeme na dosta lošem glasu, a kad se tome pridodaju brojne predrasude prema islamu koji je tamo vladajuća religija kao i prema stoljetnim zavojevačima značajnog dijela jugoistoka Europe, čini se kao da nemaju nikakve šanse prema turizmu recimo jedne Hrvatske "pune života"!

Gospodarski rast

Otići baš ovih dana u Tursku može prije svega poslužiti da se vidi kako se ta velika država bori za opstanak svog turizma, ali i da se svjedoči o izuzetno brzom rastu jednog gospodarstva i nacije koja je pravi most između istoka i zapada. Jer, Turska je po površini dva puta veća od Njemačke sa skoro istim brojem stanovnika.

Po zadnjim podacima u Turskoj živi 78 milijuna ljudi, a nisu kako se općenito misli baš neka sirotinja. Štoviše po gospodarskoj razvijenosti daleko su ispred Hrvatske, imaju skoro jednak BDP po glavi stanovnika kao Hrvatska - u Turskoj je 20.188 dolara, a u Hrvatskoj je 21.769 dolara.

S tim što Turska ima vrlo razvijeno gospodarstvo, od brodogradnje i automobilske industrije (proizvode preko 1,1 milijun vozila godišnje od Fiata do Honde i Hundaya), te industrije kućanskih aparata (Beko je turska firma, preko poljoprivrede do turizma). Rast BDP ja je prošlih godina iznosio oko 8 posto, lani je bio oko 4 posto. Svuda se nešto gradi, državne ceste im imaju standard skoro kao naše auto-ceste... Istanbul sa svojih 14 milijuna stanovnika je čudo za sebe.

Četiri berbe godišnje

Kad se dođe na turističku rivijeru oko Antalye, na jugozapadnoj obali Turske uz Sredozemno more, ne plijeni pažnju samo saznanje da će za koji dan tamo početi EXPO 2016, dakle svjetska izložba tehnoloških dostignuća, za domaćinstvo koje se svake četiri godine vode bitke slične kao za domaćinstvo olimpijade.

Oduševljava već prvi pogled iz zraka na prilazu zračnoj luci grada dva puta većem od Zagreba zbog nepreglednog mnoštva plastenika, a i izvan njih je obrađeno sve što se može obraditi. A kad potom saznate da se u plastenicima povrće bere četiri puta godišnje i da ta ogromna zemlja sve svoje potrebe za hranom zadovoljava u potpunosti (proizvode i rižu), svu turističku industriju i još dosta toga izvoze. S tim da im turizma lani potrošio more poljoprivredne proizvodnje, imali su oko 35 milijuna gostiju a zarada im je iznosila 32 milijarde dolara.

Turizam kao okosnica

U turizmu je prije svega je zanimljivo kako su organizirani i kako prodaju ono što imaju. Turska goste na svoju rivijeru privlači na drugi način nego Hrvatska. Najveći broj turista dolazi zračnim putem jer autom je to ipak jako daleko. I onda se gosti smještaju o hotelska naselja te organizirano vode okolo.

Dakle, nema tu masovnog iznajmljivanja privatnih apartmana nego je sve u odlično uređenim hotelima i resortima s četiri i pet zvjezdica. Prodaju se ne samo toplo sunce i more uz kilometarske prirodne plaže od kamenih oblutaka, prodaju dosta priča iz antike i svoje bogate povijesti. Obilazak brojnih ostataka antičke Grčke od Hierapolisa i Myre ugrađena je, jasno, u turističku ponudu, ali osnova je ono na čemu se može zaraditi.

Naime u vansezonsko vrijeme, u debeloj predsezoni kad po hrvatskoj obali hoteli još spavaju zimski san, na turskoj se rivijeri hoteli pune gostima privučenim izuzetno jeftinim aranžmanima. Ove godine kad su politički odnosi s Rusijom zaoštreni, izostali su Rusi koji na rivijeri oko Antalije ostvarivali preko polovice dolazaka i noćenja.

Zbog toga je značajan dio hotela zatvoren, zaposlenici su bez posla, a smanjen je i plasman poljoprivrednih proizvoda kojima su opskrbljivani hoteli. Zato se turističke agencije trse nadomjestiti bar dio gostiju organiziranjem izuzetno povoljnih aranžmana.

Jeftini aranžmani

Iz Hrvatske i Slovenije tako u ovo rano predsezonsko vrijeme svaki tjedan leti pun avion s oko 200 turista koji imaju mogućnost za oko 1800 kuna po osobi platiti let, boravak u hotelu s pet zvjezdica s vrlo obilatim doručkom i još k tome šest izletničkih tura.

Kako se Turcima tako što isplati? Ima tu puno sitnih detalja, no osnovno je da se svaka ta tura obavezno vodi u točne određene firme - proizvođače tepiha i zlatnog nakita koje sufinanciraju ove aranžmane. A kako su vrlo spretni prodavači uvjere sasvim dovoljan broj takvih posjetitelja da ponešto kupe nakon dugotrajnog i pomalo iscrpljujućeg cjenkanja po "nikad povoljnijoj cijeni".

Prosta računica putnika pri kraju putovanja govori da uspiju u prosjeku izvući oko tisuću eura od svakog i eto računice. Osnovna je filozofija kako je i mala zarada, pa čak i samo s pokrivanje troškova puno bolje rješenje nego da nitko ne radi. Koliko je to daleko od naše logike prema kojoj se ne isplati ni početi raditi ako se u nekom kraćem roku ne vidi dobra zarada.