No, činjenica je da se autizam nekada smatrao jednim teškim, neizlječivim stanjem dok danas... danas se sve više smatra kako autistične osobe imaju šansu prevladati, kompenzirati i nositi se sa svojim karakteristikama te čak biti dovoljno produktivni i dovoljno sposobni samostalno živjeti. 

Ali da bi osobe s autizmom, djeca koja izrastu u osobe, mogle biti bolje shvaćene i bolje prihvaćene, društvo je to koje mora biti upoznato barem s ovakvim šturim činjenicama jer dok roditelj razumije potrebe svog autističnog djeteta i ima lijep suživot sa svojim djetetom, uvijek ostaje ta stigma društva, ta potreba za opravdavanjem ponašanja autističnog djeteta. 

Zato ako se ikada nađete u društvu roditelja s autističnim djetetom, znate li nekog u svojoj blizini ili ste, nažalost, jedan od roditelja koji se upravo bori s prihvaćanjem dijagnoze kod svog djeteta - shvatite sljedeće. 

Ovo morate znati 

Autizam jest bolest, ali ona ne određuje ničiji karakter. Osobe s ovom dijagnozom daleko su više od nje jer unatoč društvu ne pretjerano prihvatljivom načinu ponašanja takvih osoba, iza tog vela žive duše koje su ljudi kao i svi drugi. Za neke stvari jako, za neke slabo sposobni. Baš kao i svi mi. 

Oni ne razumiju dvosmislenost, a iako vam se čini da vas ignoriraju, da su u svom svijetu, moguće je s njima imati sasvim normalnu komunikaciju. No, ona mora biti konkretna, jasna, kratka, razumljiva. Šale, fraze, žargon, dvosmislene rečenice - to je ono što oni ne jednostavno ne razumiju. Međutim, postoje osobe s ovom dijagnozom koje ća vam ponekad izrecitirati čitavu knjigu citata, dat će vam velik i dugačak odgovor, no to zapravo ne znači da oni doista razumiju sve što su vam rekli. Neki jednostavno imaju tu nadnaravnu sposobnost pamćenja kojom zapravo kompenziraju vlastitu nemogućnost razumijevanja. To se inače zove eholalija, i moramo napomenuti kako ona nije karakteristična za sve autistične osobe, jer kako smo već nekoliko puta napomenuli, pojam autizma vrlo je šarolik i gotovo da nema osobe s ovom dijagnozom koja ima skroz identične karakteristike. Sve ovisi o stupnju poremećaja, odnosno točki u dugačkom autističnom spektru. 

I nije to sve što možete znati i tako pomoći lakšoj integraciji autističnih osoba u društvu, no zaključit ćemo još jednim zaključkom: s ovakvom djecom, osobama, treba jako puno strpljenja i jako puno ponavljanja, no ako se svi mi potrudimo fokusirati na stvari koje oni mogu, a svaki od njih ima čitav spektar toga što mogu i znaju, manje bi se stvarala intencija da su osobe s autizmom ljudi s kojima se ne može. 

I oni su sposobni, pametni, društveni - dakle sposobni, ali na svoj način. Za razliku od društva koje je često nesposobno to shvatiti.