Kako tražimo i biramo partnere?
Nina Kolanović: Zašto tražimo bijelog konja i princa na njemu da zajedno stvaramo „kućicu u cvijeću"
Razgovor s Ninom Kolanović- magistricom psihologije i psihoterapeutkinjom
U svojim tekstovima trudim se na naše zadarske prostore donositi informacije o cjelokupnom, holističkom zdravlju čovjeka. Tako su tu uključeni i oni vanjski dijelovi, kao vježbanje, prehrana, nekakva aktivnosti, no ono u što sam sigurna je da smo isprepleteni. Umom, duhom i tijelom.
Sve što radimo „na vani" zapravo je odraz onoga što se odvija unutar nas. Znate ono, npr.imamo osjećaj da se „borimo protiv svih", tako se onda ponašamao i „na vani". Ili ono kada imamo unutar sebe stereotipe, „sve su žene iste, svi su muškarci isti", mi ćemo teško imati drugačija iskustva.
Zato, dosta pažnje polažem u naše psihičko, mentalno, duhovno zdravlje i preispitivanje svojih uvjerenja i iskustava koje smo dosada imali. Jer kada napravimo promjenu unutar sebe, tada ćemo je automatski imati i u vanjskom svijetu.
Neće nam pomoći garderoba da mislimo da smo lijepi, može nas držati 15 minuta, no ako istinski prihvatimo sebe i vidimo tko smo, tada će to zračiti, a sva šminka i garderoba bit će manje bitne...
Uvijek me zanimalo kako biramo partnere. Vjerujem i vas. Svatko tko ima hrabrosti preuzeti odgovornost za svoje izbore svjestan je da je on taj koji bira svoje prijatelje i naravno- partnere. Sve više vidim da ljudi ulaze u veze jer se boje biti sami, ili zato jer je netko rekao da se to mora, ili zato da zadovolje potrebe obitelji, mama, tata...
Ono što mi je najmanje jasno i nelogično je da ljudi koji su u nesretnim brakovima i vezama znaju „sjesti na glavu" onima koji su slobodni, a zamislite već su prešli dvadeset i koju i „uhvatili godina", i onda su tu pitanja i savjeti. Svi nas savjetuju. Ostati ćeš stari dečko/cura, ne možeš ostati sam, kad ćeš roditi, kad ćeš dijete napraviti, bit ćeš prestar, što čekaš... razvod.. jesi ti normalna/normalan, svoj/svoja?
Muči, stani, trpi... nisam se mirila nikada da prihvaćam „modele" od ljudi koje ti „modeli" nisu doveli dobrom. Učim od onih koji su zadovoljni, ispunjeni i sretni. Nisam dovoljno školovana osoba da samostalno obrađujem te teme, zato sam se u kožu nas/ vas Zadrana. Ako imam problem, pitanje, želju za spoznajom tko mi može pomoći? Ovdje, da ne moram van grada.
Osim što vas pozivam da svi istražujemo i čitamo, potičem postavljanje pitanja i rad na sebi sa školovanim osobama. Jedna od njih u našem gradu je psihoterapeutkinja i magistrica psihologinje- Nina Kolanović. Kontaktirala sam ju jeli zainteresirana za ovaj razgovor na eZadar portalu, na što je rado i nesebično pristala.
Zanimalo me zašto imamo nekakve ideale „kučice u cvijeću, princa na bijelom konju", kada zapravo čovjek gubi sebe u partnerstvu i koliko znamo o tome. Nadam se da će vam biti korisno pročitati.
„ Draga Petra, hvala ti na mogućnosti razgovora na ovu temu. Tvoja pitanja mi se čine značajnima pogotovo u današnje vrijeme. Sjećam se da smo na jednom predavanju, u okviru psihoterapije, razgovarali o tome „kako nam je brak u krizi", misleći na nas kao ljudska bića koja nisu savršena i ne uspijevaju se uvijek adekvatno prilagoditi različitim uvjetima tako da bi svima odgovaralo. Postavljala su se pitanja što se događa i odgovori koji su bili dani govorili su o svojevrsnoj transformaciji odnosa koje mi prepoznajemo kao krizu u partnerskim odnosima.
Kada razmišljam o pitanju Zašto tražimo princa na bijelom konju, stereotipima - " kućica u cvijeću", idealan partner, nameće mi se poznata teorija o prvom odnosu, tj. povezanosti a to je obično odnos s majkom koja je naš prvi značajan „partner" u svijetu. S njom smo u neraskidivom odnosu i prihvaćanju jer je u tom ranom razvoju majka je izvor života za dijete.
Kako protekne rani odnos s majkom, odnosno kako se razvije privrženost s majkom, teorija kaže da ćemo na taj način stvarati i dr. odnose sa značajnim drugim. Ako tako gledamo, princ na bijelom konju, „kućica u cvijeću" je u biti fantazija o majci koja nesebično podržava, njeguje i hrani. Kada se rodimo naše osobne granice su u potpunosti otvorene jer na taj način jedino možemo učiti.
Zbog toga su djeca prema majci u potpunosti otvorenih granica,zato što od majke dolazi sve što nam treba za opstanak (hrana, toplina, dodir). Majka je ta u čijim se očima ugledavamo tijekom rasta i razvoja. U realnom svijetu znamo da ne dolazi uvijek „ukusna hrana" i znamo da ne postoje savršeni roditelji a ni savršena djeca.
Stoga je fantazija o princu na bijelom konju, „kućici u cvijeću" i idealnom partneru nesvjesna težnja i stalno traganje za onim što se nije „nahranilo„ kod djeteta u tom ranom periodu njegovog razvoja.
Po tome, način na koji biramo partnera je način kako smo bili i dalje jesmo u odnosu s majkom ali i ocem. Otac ovdje također ima značajnu ulogu iako je uloga majke dominantnija zbog njezinog položaja u odnosu na dijete.
Ukoliko se fantazija ne osvijesti i ne da joj se značenju u smislu da se odžaluje ono što se nije moglo razviti s majkom, vjerojatno jer majka nije mogla, možemo biti u opasnosti vječitog lutanja za partnerom koji će popuniti prazninu koju nije mogla majka. Svjesnost o sebi i načinu kako stvaramo značajne odnose, kao i što nam treba u odnosima,daje mogućnost transformacije u smislu da napravimo drugačije, zrelije odnose s značajnim drugim.
Naravno da ovaj put nije jednostavan i da nam treba podrška,(obično je to psihoterapeut) gdje u sigurnim uvjetima ponovno učimo kako uspostaviti zdravu granicu prema okolini jer jedino tako možemo vidjeti partnera za ono što on jeste i vidjeti i prihvatiti sebe za ono što jesmo. Jedino s tog mjesta, mjesta osobne granice možemo uspostaviti zdrave partnerske odnose."
Hvala Nini na dubokoj temi, prenesenoj da je možemo svi razumjeti. Privest ću tekst kraju citatom poznatog Michelangela u 87-oj godini života- „Ja još učim."
Eto, zadarski medij, zadarski autor, zadarski psihoterapeut dao vam je temu za razmišljanje. Imate i zadarsku knjižnicu, zadarske ljude koji vam mogu pružiti pomoć. Imamo mogućnosti. Kada vidimo sebe, zašto radimo nešto što radimo, kada možemo vidjeti svoju nutrinu, tek tada možemo razumjeti i drugu osobu.
Vezane vijesti
-
Urnebesna tragikomedija jednog oca u vremenu koje dolazi nastala je integracijom različitih dijelova iz autorovog opusa fokusirajući se na lik oca kao središnjeg motiva.
-
Studenti dizajna sveučilišta Algebra osmislili su i izradili upečatljivi Wings for Life World Run trofej, namijenjen najuspješnijima 5. svibnja na zadarskoj utrci.
-
Košarkaši Zadra prvi su polufinalisti FAVBET Premijer lige. U drugoj utakmici četvrfinala u Zagrebu danas su slavili protiv vrlo dobre Dubrave rezultatom 78-90 (20-19, 21-28, 18-21, 19-22) te će za finale igrati protiv boljeg iz dvoboja Cedevite Junior i Dinamo-Zagreba.
-
Pretežno sunčano uz mjestimice umjerenu naoblaku. Uz umjeren razvoj oblaka moguć je poneki poslijepodnevni pljusak, ponajprije u Gorskoj Hrvatskoj, na širem riječkom području te u unutrašnjosti Istre.
Izdvojeno
-
Wings for Life World Run je čudo! S 265 818 sudionika iz 192 različite države koji u isto vrijeme trče, hodaju ili se odguruju kako bi ozljede leđne moždine učinili izlječivima, pokazao je da su rekordi tu da se ruše.
-
U derbi susretu 33. kola HNL-a, ali i cijele sezone, nogometaši Dinama su nakon preokreta pobijedili Rijeku na Rujevici s 2-1 (0-0) čime su napravili veliku prednost na vrhu ljestvice, pobjegli su Riječanima na četiri boda prednosti.
-
Najavljujemo otvorenje izložbe Helmi Remes i Slate Grove "Odjeci priča / Nadahnuće iz Finske" koja će se otvoriti u ponedjeljak, 6. svibnja 2024. u 19 sati u velikoj izložbenoj dvorani Muzeja.
-
Teniski klub Zara poziva na humanitarni turnir "Tenisom do zdravlja" - treći turnir Tenisom do zdravlja obogatiti će i Pub kviz!
Dodavanje novih komentara je onemogućeno.