U do kraja publikom ispunjenoj Gradskoj loži Narodnog muzeja Zadar, u srijedu 15. siječnja 2024. godine održano je predstavljanje knjige pjesana Boje riječi zagrebačkog pjesnika, književnog i likovnog kritičara Milana Bešlića.

Kako su predstavljanje knjige organizirali su Narodni muzej Zadar i Društvo hrvatskih književnika, Ogranak Zadar, tako je mnogobrojnu publiku i uzvanike, gosta i njegove predstavljače, pozdravila v. d.  ravnateljica Muzeja, gospođa Vesna Sabolić, a ispred Društva hrvatskih književnika, predsjednik Ogranka Zadar Tomislav Marijan Bilosnić.

O zbirci Boje riječi Milana Bešlića govorili su izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević, pročelnica Kroatistike na Sveučilištu u Zadru, književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić, dok je u programu riječ zahvale zadarskoj kulturnoj sceni, svojim prijateljima, i posjetiteljima uputio i sam autor Milan Bešlić.

„Milan Bešlić kao likovni kritičar cijeli je život posvetio promatranju i promišljanju slika, skulptura, oblika, prostorne ornamentike, a u onom trenutku kada je počeo pisati poeziju slike gledane očima postali su novi jezični oblici njegove intime, duhovnosti, osobnoga svijeta. Njegovo je pjesništva skladna jezična arhitektura, poezija koja osluškuje glas predaka i dopušta im nov život. Bešlićevu poetiku istodobno krase suvremenost, smjelost i otvorenost, ali isto tako i jednostavnost, promišljenost, osjećaj za mjeru.“, između ostalog kazala je Sanja Knežević.

Kako je u publici bio i akademik Igor Rončević, kojemu je Bešlić posvetio pjesmu na čakavskom idiomu, Bilosnić je istakao činjenicu da je Bešlić  u zbirci Boje riječi, idući tragom svojih glasovitih predšasnika, uzora, bardova hrvatskog pjesništva, Matoša i Slamniga, najvećim dijelom svoje pjesme posvetio svojim prijateljima iz umjetničkog i kulturnog miljea, kao što su Igor Rončević, Igor Zidić, Ante Stamać, Tonko Maroević, Machiedo, Luko Paljetak, Vatroslav Kuliš,  Dubravka Oraić Tolić, Josip Bratulić, Kuzma Kovačić, i drugima. Tako, zaključio je Bilosnić, „ zbirku Boje riječi možemo shvatiti i kao knjigu posveta i pisama o tajnim vezama između autora i onih koje oponaša ili kojima se obraća, onome što ih tajno povezuje, a što se javno ne može znati, tek naslutiti iz ponuđenog nam zapisa o istome iznijetim glasno i jasno.“