Čak u tri termina izvela je Drama plus u Kazalištu lutaka Zadar jednu od najljepših priča svjetske književnosti, Malog princa, autora Antoinea de Saint-Exupérya.

Redatelj predstave je Vinko Radovčić, dramatizaciju potpisuje Luka Lang, scenograf je Vinko Radovčić, kostimografkinja Anita Goreta, za odabir glazbe zaslužan je Vinko Radovčić, oblikovatelj svjetla je Frane Papić, oblikovatelj tona Mate Petričević,scenografiju je izradio Adriano Košuta, fotograf predstave je Saša Čuka, a fotografiju naslovnice plakata izradio je Marko Lorenzo Blaslov.

U predstavi igraju:  Avijatičar: Teha Jurić, Mali princ: Tonči Ljubičić, Ruža: Nika Sophia Schaefer / Dora Škarpa / Nela Matešić, Kraljica: Donatela Dundov, Uobraženka: Roza Kasalo, Poslovni čovjek: Helena Košta / Lovre Magazin, Geograf: Jakov Antunović, Zmija: Paola Čolo, Lisica: Elodie Paleka, Pijanac: Luka Phanalasy, Ruže: Anastazija Zausnigg, Ivana Šulentić, Mareta Grancarić i Nela Matešić.

U predstavi sve osobe na koje mali princ nailazi na planetima što ga vode prema Zemlji utjelovljenje su strašne otuđenosti modernog čovjeka. Ono što malog princa zapanjuje kod svih tih likova je besmislenost, besciljnost i beskorisnost njihova rada, silna uobraženost i samoživost, te potpuno odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ga obavljaju.

Kraljica i Uobraženka opijeni su slikom vlastite veličine, premda nemaju nikoga pred kime bi mogli potvrditi svoje umišljene vrijednosti, jer žive sami svaki na svojem planetu. Pijanac pije da zaboravi, a ni sam ne zna što bi to trebalo zaboraviti. Poslovni čovjek iscrpljuje se u brojenju i prisvajanju zvijezda koje mu nisu ni od kakve koristi, a geograf birokratskom točnošću i nerazumijevanjem ispisuje goleme knjižurine o drugim svjetovima, premda se nikada nije potrudio upoznati vlastiti.

Naoko moćni i slobodni, svi su ti ljudi sputaniji od zarobljenika, jer ih slobodnima ne čini ni ljubav (koju nikad nisu upoznali) ni rad (koji obavljaju samo iz prisile). Iz duhovne pustinje toga svijeta mali princ se spušta na Zemlju, gdje tobože slučajno pada u stvarnu pustinju Saharu. I tu, na toj Zemlji bez ljudi, on malo-pomalo spoznaje da su rad, prijateljstvo i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti. Shvativši da ljubav treba izgrađivati strpljivo i polako, jer je ona dugotrajni proces uzimanja od drugoga ali i davanja drugome, mali princ pristaje na smrt koja će ga vratiti njegovoj ljubavi: krhkoj, koketnoj ruži na asteroidu B-612.

Premda puna tuge i gorke kritike odraslog svijeta koji ne može shvatiti najjednostavniju istinu o sebi, jer je ona za njega postala suviše jednostavna i očita, ova pripovijetka o tegobnom putu do ljubavi prožeta je humorom, vedrinom i optimizmom.

Skrivajući se iza dječaka zlatne kose koji napušta Zemlju u nadi da će naći svoju ružu čitavu i nedirnutu, Saint-Exupéry nas na kraju priče ostavlja s vjerom da će se u moru umišljenih, pijanih, hladnih i sebičnih stanovnika ovog planeta naći onih koji iće shvatiti žrtvu malog princa, te potražiti u sebi snage da krenu njegovim stopama: putem ljubavi i odgovornosti.